|
Ovako, djevojka i ja smo bili u vezi 4 godine i ostavila me je prije 3 mjeseca zbog misljenja da sam ja njoj bio na prvom mjestu, a ona meni ne. Ne u smislu da sam je varao nego da sam ja gledao karijeru i sebe i da mi je ona bila sa strane. To nije tako, ju nju zapravo mnogo volim i zelim je nazad. Nakon prekida sam joj pisao i molio da mi da jos jednu sansu a ona je rekla da kada je uocila da ona meni nije na prvom mjestu da nema smisla, da je izgubila potrebu za mnom (rekla je da nije sigurna je li ohladila ili je povrijedjena toliko), voli me kao osobu ali da mi ne moze dati jos jednu priliku jer misli da bi s tim mogla povrijediti mene ili sebe jos vise. Rekla je da se nikad nije tako osjecala, da je zbunjena jer u prijasnjim vezama uvijek je ona bila ostavljena osoba, a sada ostavlja ona mene. Takodjer je rekla da ne zna i ne zeli znati kako cemo se osjecati za mjesec, dva ili godinu ali da se trenutno ona tako osjeca. Valjda s tim mi je rekla da iako je zbunjena da ja nju ne cekam, nego da krenem dalje, ali jbg ne mogu. Rekla je da je i njoj tesko ali de se bori i suzdrzava od pisanja sa mnom jer misli da nema smisla. Takodjer rekla mi je ako imam jos sta da je pitam da pricamo uzivo, da ne pisemo preko poruka.
Ja sam neke 3 sedmice cekao, malo da se priberem, javio joj je i pitao mozemo li razgovarati uzivo. Rekla mi je da misli da nemamo o cemu razgovarati ali ako ja imam tu potrebu da mozemo jos jednom porazgovarati. Razgovor je bio, meni veoma tesko pao, njoj i ne bas, bila je djelomicno hladna ali ljubazna prema meni. Na razgovoru sam joj se izvinuo, rekao da cu dati sve od sebe da bude bolje i da je jos volim. Rekla mi je da nema potrebe da joj se izvinjavam, da mi je oprostila ali da nikad nece moci meni vjerovati ponovo (zbog toga sto misli da mi nije prioritet), da me voli kao osobu ali da to nije dovoljno da ona pokusa nesto sa mnom. Takodjer mi je rekla da ima i ona teske trenutke ali da se bori s njima. Rekla mi je da bi voljela da me vidi sretnim i tako jos par tih stvari u smislu da zivot ide dalje. Ponovila je da je zbunjena, da se nikad nije ovako osjecala, da ne zna kako ce se osjecati kada prodje neko vrijeme, ali da ne trazi i ne ocekuje od mene da je cekam. Na kraju razgovora mi je rekla da zna da mi je tesko i da bi voljela mi se javiti i pitati me kako sam ali da misli da s tim bi mi davala laznu nadu. Takodjer mi je rekla ako ja mislim da bi mi pisanje s njom ili razgovor mogao pomoci da moze i to uraditi za mene ali da misli da bi mi i to samo davalo laznu nadu. Kad smo se rastali ona me je zagrlila nakratko, pozeljeli smo jedno drugom srecu i otisli.
Sada, koliko je ona zbunjena s ovim svim, toliko sam i ja, jer njena ljubav prema meni je bila ocita, i meni i drugima oko nas. Nije mi jasno kako je mogla tako izlapiti, tj. mozda ona s ovim hoce da ja pokazem da li sam spreman boriti se za nju, ne znam ni sam vise.
Proslo je mjesec i pol dana nakon razgovora, ja sam se jos malo pribrao, ali razmisljam jos da joj se jos jednom javim, ali ne znam ni sam kako vise. Imao sam ja potrebu da joj se javim citavo ovo vrijeme, ali nisam s razlogom da cu mozda vremenom ohladiti i ja, ali eto ne hladim. Takodjer i drugi razlog je taj jer sam misljenja da ljudi shvate koliko nekoga vole tek kad im pocne ta osoba nedostajati pa mislim mozda i ona kad vidi da se ne javljam ni ja da ce pomisliti da ce me izgubiti zauvijek pa da to probudi nesto u njoj. Ja ovako tacno ne mogu vise, zivjeti nekako u sredini, ni sa njom, ni bez nje, Htio bi da pokusam jos nesto, time da pokazem njoj da sam spreman se boriti za nju i ujedno da mogu sebi reci da sam dao sve od sebe jer covjek u zivotu najvise zali sa stvarima koje su se mozda mogle desiti. I da ponovim jos jednom, ja nju stvarno volim, nije stvar navike ili nesto tako, nego ljubavi, u to sam uvjeren. Sada meni trebaju savjeti, da li pokusati jos nesto i kako ili u suprotnom zasto ne pokusati? Cijenim sve savjete, ali narocite one od zenske populacije. 
|
