|
Poslao: 21 Jun 2005 03:23
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Jedan deo svoga srca,
Jedan deo svojih zhelja,
S poverenjem ja cu otkrit,
Ispred starih prijatelja,
Ali nekih stvari ima,
Shto ne govore se svima,
Shto se samo nekom shapnu,
...Ti znash...
Nekog moras, nekog moras i da sanjas,
Nekog ljubis i zbog njega zhivot stvaras,
Neko mora, neko treba da te cheka,
Da ti pishe izdaleka,
I da pisma tvoja prima sva
Ti si tajna, ti si smisao mog puta,
I u tami zadnja svetiljka dok lutam,
Da te nema, ti shto nikad me ne krivis,
Da te nema, da ne zhivis,
Svi bi putevi bez kraja bili znaj...
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2005 10:01
|
offline
- SAnja
- Google master
- Pridružio: 01 Okt 2003
- Poruke: 2383
- Gde živiš: Beograd
|
Nisam Arsena nikada nesto volela, a ni slusala, sve do jednog rodjendana kada smo se svi grupno ponapijali i kad je najbolji drug sa svojim kumom poceo da pusta Arsena kleci ili bolje reci da se valja i da peva... ima dobrih pesama, priznajem a moja omiljena je Otkako te ne volim i Devojka iz mog kraja
Otkako te ne volim
Vraca mi se okus, kao poslije bolesti
Strah me kad se sjetim, kuda me to moglo odvesti
Osmijeh mi se vraca, neces me prepoznati
Kao na slobodi, opet ucim jesti, hodati
Otkako te ne volim,
Opet nocu kise moje,
Izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.
Pitao sam ljude, kolko ce to trajati,
Moze li se umrijeti, hocu li se poslije kajati,
Gnjavio sam ljude,pravio sam paniku
Prejako je svijetlo, samo da se oci naviknu
Otkako te ne volim,
opet nocu kise moje,
izgubljeni zvuci, boje,
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim,
netko mi iz vlaka mase,
Prazno mi je, ali lakse
Otkako te ne zelim.
Otkako te ne volim.
Djevojka iz mog kraja
Provela je noc na putu
kojim krecu od davnina
nasi snovi prema svjetu
s Perkovica preko Knina
U ocima njenim more
svjetluca joj sol u kosi
ona neda da je slome
otima se i prkosi
Djevojka iz moga kraja
na usnama njenim kusam
okus prvih poljubaca
okus prvih torokusa
ima zelju da me ljeci
djevojka iz moga kraja
Provela je noc na putu
na kojem se nade gase
ostala je svu noc budna
u vagonu druge klase
U ocima njenim more...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 21 Jun 2005 16:47
|
offline
- Black Orchid
- Na pola puta...
- Pridružio: 22 Nov 2003
- Poruke: 1978
- Gde živiš: na preseku Vremena i Vechnosti
|
Ja volim njegovu poeziju... Pesme ipak neshto manje, ali ih ima nekolicina koje mi neshto znache...
Pa tako i:
Ono sve shto znash o meni
Ono sve shto znash o meni
to je stvarno tako malo
u dvje rijechi sve bi stalo
kada prichala bi ti
Ono sve shto znash o meni
to i drugi ljudi znaju
shto mi ruku samo daju
ili na pozdrav mahnu tek.
Ne znam da l' dan ce docci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo prichati
jedno drugom sav zhivot svoj
Jer ono sve shto znash o meni
to je samo stara pricha
ja sam jedan od mladicca
koje vidjas svaki dan.
Ne znam da l' dan ce docci
kad cemo sami ostati
kad cemo dugo dugo prichati
jedno drugom sav
sav zhivot svoj...
Jer ono sve shto znash o meni
to je samo stara pricha
ja sam jedan od mladicca
koje vidjas svaki dan.
Moderato cantabile
Rijeka donosi jesen
dugo umire grad
i u nama toliko ljeta
mi smo sirochad svijeta
Reci da li ces noccas
mocci ostavit sve
svoju kuccu,
navike, ljude,
i pocci a ne znati gdje
Neka svi mrzhnjom isprate nas
ali draga zhivot cheka
sad je chas
chitav svijet
bicce tvoj novi dom
neka kazhu avantura je to
Nikad zhaliti necces
svoje stvari, ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bicces slobodna sad
Neka svi mrzhnjom isprate nas
ali draga zhivot cheka
sad je chas
chitav svijet
bicce tvoj novi dom
neka kazhu avantura je to
Duga ochajna kisha
magla zastire grad
nekim putem
tijesno kroz jesen
nas ce odvesti vlak
Chovjek kao ja
Ne za te nije chovjek kao ja
shto ljubav tuzhnu samo mozhe da ti da
u ovom stanu ne postoji nishta
shto bi moglo zadrzhati tebe
nicheg nemam da dam osim sebe
a dao bih sve
Ne za te nije chovjek kao ja
shto zhivot gorak samo mozhe da ti da
ti ne bi mogla da zhivis kao nekad
ja bih htio da budemo sami
i da nechujno prolaze dani
oko nas
U kucci gdje samo
vergl jos rijetko svira
a buduccnost za te
je svijet od papira
u sobi praznoj
bez svijetlosti i mira
Sad mirno idi ostavi me tu
da kao nekad opet
prepustim se snu
Ti u ovom svijetu ne nalazis nishta
to je zhivot od sanja i pjene
ne razumijem shto trazhis od mene
kad dao sam ti sve.
Kucca pored mora
Raznesene valima i vjetrom
tu su tople rushevine ljeta
na rubu napushtenog mora
i jednog izgubljenog svijeta
Nicheg nema, nicheg nema
od tebe od mene
Ostala je samo prazna kucca
malo stvari ljetovanja nasheg
na stolu novine jos lezhe
sa nekim datumima jula
Nasha ljubav sad se rushi
kao pjeshchana kula
Al' jos sam uvijek ovdje
jos zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kishe su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj
Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kucca
u nocci okrenuta moru
sad cheka ljubavnike nove
Nicheg nema, nicheg nema
od tebe od mene, od nas
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2005 15:42
|
offline
- Pridružio: 17 Jul 2005
- Poruke: 3097
- Gde živiš: "Daleko od Negdje"
|
PRVA LJUBAV
Ko mnogo daje, malo prima
Ti ništa ne znaš, draga moja
Večeras pijem u čast prve
Od svojih ljubavi bez broja
O takvoj ljubavi ja pjevam
Upravo onoj što se plaća
U tom životu tako škrtom
Odlazi sve, malo se vraća
Užitak taj od jednog sata
Do ludog srca ni ne dođe
Nježnosti malo i malo tuga
Zatvoriš vrata i sve prođe
Čovek sam živ, nisam svetac
Milovan lažno i ja sam bio
Besplatno bješe al ne marim
Jel prave nježnosti sam htio
I tako dalje teku dani
Za ovaj život mi smo slabi
Jer tu se uvijek neko nađe
Ne daje ništa a sve grabi
Ne žalim danas nit se kajem
Odgovor ne znam i ne pitam
Al bezbroj puta mi je dosta
Po svojoj prošlosti da skitam
Zatvori vrata svojeg doma
Za san se spremaj budi sretna
A mene pusti da s borim
I sam da idem protiv vjetra
Danas ih sretnam sa malo tuge
Ko da im ništa nisam dao
I dok ih gledam samo mislim
Gdje mi je cvijet mladosti pao
Ko mnogo daje, malo prima
Ti ništa ne znaš, draga moja
Večeras pijem u čast prve
Od svojih ljubavi bez broja
|
|
|
|
|
|
