Prvo bih uputio veliki pozdrav Srbiji iz sunčane Rijeke. Zatim bih se ispričao jer pišem na hrvatskom, iako su srpski i hrvatski srodni jezici.
Dobio sam prilično negativne komentare od kritičara koje cijenim i poštujem, odnosno dobio sam dobru kritiku od nestručnih ljudi koji nisu kritičari. Dovoljno sam hrabar da se izložim i vašoj kritici. Itekako sam svjestan da se ne mogu mjeriti s priznatim pjesnicima, pogotovo zbog mog oskudnog vokabulara i nedostatnog obrazovanja. Ali mislim da sam iznjedrio nekoliko dobrih ili barem dosta dobrih pjesama.
Moguće je da će moja zbirka pjesama biti objavljena za koji mjesec u Hrvatskoj, odnosno izdavač čeka odgovor od Ministarstva. Ne trebam vam reći da je loše vrijeme za objavljivanje pjesničke zbirke. Ako zbrika bude izdana, zvat će se Kronos, i pošto je moj rođak Svebor Vidmar napravio ilustraciju za svaku pjesmu, zbirka bi trebala biti slikovnica za odrasle s mračnom atmosferom.
SJEVERNA ZORA
Aurora borealis
Noćas će teći.
Milošću Anua
U mene će prijeći.
Laka kao moja duša,
To sam ja u noći:
Gledam azurom njenim
Kroz plave mi oči.
Sklopim li kapke
Sjaj će se skriti,
Al' vratit će mi duh
S kojim ću sniti.
MARKO KRALJEVIĆ
bog dahne
i misli Marka Kraljevića
polete kao sjemenke maslačka
prema bijeloj slavi i crnoj smrti
njegovo na glas izgovoreno ime
plamtjelo je u noći sad miruje na papiru
sjećanje blijedi kao na partije šaha
s razvrstanim pješacima i kulama
vječite igre
PITANJE CRNKINJI
Meni pitanje mladom srcu
Svjetluca k'o stare zvijezde:
Da li snatriš poput mladenke
I gubiš kike što ti se gnijezde?
Sve boje što ja ih poznam
Ni jedna srcu nije mi znamen
Kao crna koju kožom rosiš
I topiš mi srce i bijeli kamen.
Dok lako nosiš svoju pȕt
Što zari kao vedre noći,
Da li znaš, da mjesečine,
Bjeloočnice tvojih su oči?
Jer si mlada, ne znaš sjetu,
Ni tužnu suzu staroga lica:
Čitava vječnost tebe zove
Da poletiš k'o tamna ptica.
FENIKS
Ugledam plameni ljiljan
I oči kao kresiva zaiskre:
Srce je kremen, tijelo oganj,
Jezik što plazim baca iskre.
Gledaj moju vatru!
Gledaj moje plameno lice!
Da li znaš, da ovu pjesmu,
Pjevam poput fenić-ptice?
Dim padne na zemlju,
A žar pali moje mane.
Mislim o Gradu Sunca
I suzom liječim si rane.
NARCIS
Moja se kičma, stapka,
Klanja dok bura puše.
Trudan okom, tučkom,
Prizivam žedne duše.
Moji kapci su latice:
Otvaram oči polako.
Moje suze su nektar:
Leptiri obrišu ih lako.
Eol, kad vjetar oduzda,
Njiše me zefir-dahom.
Koža, što proljeće čeka,
Ljušti se polen-prahom.
|