|
ISPOVJEST JEDNE PRINEZE
Nocas krocim opet na mracnu stranu kod mog crnog prina.Ali osjecam,nocas ce biti zadnji put,zadnje putovanje.Nocas pocinje smak MOG svijeta.
I dok pogledom trazim razlog,doci ce i ON.Moj bijeli princ;pun rijeci,maste i one slatke iluzije koja moze izazvati samo dobre stvari.
Grlice me dok se od hladnoce budem tresla i govoriti da ce sve biti u redu.
Ali kako?! Kako da bude u redu kad me ti,moj prinche,ne volis?Zeljela sam samo da osjetim kako je to biti ona princeza,kao iz svake bajke,kojoj dolazi njen zastitnik-princ na bijelom konju,u oklopu viteza kome je samo ona razlog zivljenja.Jer ON se rodio da bi NJU volio.
Ali sad znam-mozda ljubav nije za svakoga.I dok mi venama struji otrov koji sam krala samo da bih osjetila barem priblizno ono osjecanje da sam s tobom i da me ti ljubis i milujes.Da mi pogledom sapues,da mi diras kosu,da jednom odzivimo dan za sjutra.
Nisi bio tu!Nije te bilo kraj mene.Zato je on bio tu;moj crni princ...Spasio me je iz jedne smrti i doveo u jos goru.Molim te,ti me barem vrati na dobro.Jer,umorna sam vise od mracnih putovanja svakog dana.Potrebna su mi putovanja RIJECIMA I POEMAMA.To mi je sada i oduvjek bilo i najpotrebnije.
A tebe nema...Moju pricu vjetar nije uspio da ti odnese.Daleko si,sakrio si se od mene a ja ne mogu da te nadjem.Jer moje noge kao da me ni ne slusaju vise-nece tebi da idu.Moje ruke-nece da te traze.Samo je moj pogled tu koji te idi stalno i kad te nema.Moja masta-koja te je ec odano 'stavila' kraj mene u svijet ljubavi,snova i poezije...
Ali tebe i dalje nema.Osjecam da ce MOJ svijet svakog trenutka da se srusi.HVALA...to jedino mogu da ti kazem a ostalo shvati sam...
Iskreno tvoja princeza
|
