Oktobar u zjenici,vino na usnama;sjecanje u zeni
uskladene minute,odzara vatra..hiljadu godina.
Uzmem te za ruke,povucem,krenem prema sebi
beskrajna radoznalost,pusta i prazna sirotinja.
Leptiri u stomaku,preplaseno jato galebova
izgubljene oci,dunava zlatnog prosute boje,
prazne case,otisci popunjenih usana
zapaljene fitilji,od uzdaha se poje.
Zaklopljene maste,kose po jastuku ispletene
kao rijeci nedovrsene,ocajno se trude,
prva proba,druga stane,treca od zelje samo krene
rasnese mi misli,kao vjetar kada duvne.
Prodaja svijeta samo u ovoj noci,pobrkane zelje
nista zbog niceg,sve za svasta,ima razlog i traje,
spustene zavjese,skriveno od osjecaja vrijeme
oznojeni od sebe,oktobar nam kisu daje.
Koza sumi zbog tebe,soba suha uzdise
opija se mali prostor,tlo u tami nestaje,
sve sto biva zivo,u istom trenu ponire
sve sto mrtvo dise,opet naglo prestaje.
Drhtis strahom osjecam,dusa krije ne kazuje
ja sam bolan znam,i ti bolna od mene,
svaka nada kaze,u srcu cuva krije te
i smrt je zivot nekada,kada kazes volim te.
Nista prazno ne bude,mir se snom pokrije
svaka rijeka zedu,usna srkom ispije,
dusa tecna rasuta,svud po sobi skuplja te
i sve biva jedno,kazes kazes volim te.
Razlog vjecan ukopan,neda da se skrivljuje
budim se za nas,i zbog tebe umirem,
svaki novi dodir,dusu plamti,smiruje
sve je kako treba,samo smrti plasim se.
|