Stijegovima moje riječi

• 4Ovo se svidja korisnicima: Neprimetna, Dusan, janamandres, Sr.Stat.
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Sve zalutale misli ili one posvećene naći će se u ovom kutku svemira,mog svemira.
S tim da svi mi dijelimo sebe i nalazimo se u u onom makar najmanjem dijelu nekoga drugog,
nadam se da koliko ću se ja pronaći u Vama i Vi će te u meni.Zajedno stvaramo se,jer čak i kada bi htjeli drugačije,nikada ne ide ...

Kis Napraforgo

U svjetlosti se razbija Galaksija.
Vasione mirišu na prašine stoljeća,
skrivene u pogledu žutih uspomena.
Dok se sistem prema Suncu otvara.

Razbacani osjećaji kao zrnevlje.
Kameni drobe se na dlanovima,
vjetar dok ih razabire šapatom.
Opijeni u njemu se stapaju.

Tvari koje koža upija hladna.
Ulja i žuto-smeđa boja sutona,
Van Gogh i Apsint pred svitanje.
Odgriz razuma skriven iza slike.

Reflekcija bezličnosti u vrisku.
Buka siromašnih trava talasa,
razgovori zastali na granicama.
Odpao je poslednji list Topole.

Akordi kao plamen podsvijesti.
Strast duhana u venama dogorijeva,
atomi života se cijepaju u dimu.
Ogorčen sklapam oči kako bi vidio.

Beskonačno velik prostor.
Beskonačno mali prostor.
Beskonačno velik osjećaj.
Beskonačno mali osjećaj.
Beskonačno i ja u njemu
I jedan mali Suncokret.

• 1Ovo se svidja korisniku: Sr.Stat.
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Deceptija

Multiplikacija covjeka.
Plus jedan plus jedan plus jedan,
dovodjenje na rub u kojem se slije
u jedan tok,svaki oblik koji nosi
istu osobinu,znamenka,da znamenka.
Istorija...

Masovna histerija.
Individualca koji je markiran,
fenomenom negativne energije koja protice
kroz kretanje socijal-psihologije s
dvije boce viskija i Korsakofog sindroma
pod noktima koji cesu zapetljanu bradu.
Paranoja...

Toteizam.
Prizivanje stopala da sidju s trona,
u nadi da ce pregaziti vjerovanje
suprotonog razmisljanja i ponuditi
vjecan spokoj ovoj dusi u par vjecnih kapi
na ostatku klizavog tla.

Dok sjedim i pusim dan gledajuci sunce
i nasmijanu djecu kako trce poljima
vjecnog spasa u vjecna lovista dok
skalp vec nose za pojasem s urodjenim
smislom za moc jacega...

Moj je drug Sholmo.
Samo se nekada ne razumijemo bas.
Mir,mir niko nije kriv.
Etnografija...

Evo me.

Astronimickim horizontom
ja prisustvujem desavanju nepreglednog
s dlanom koji mi sluzi da zaklonim
pogled od sunca koje me uporno tjera
da ne gledam u tom smjeru i navodi me
na pravi horizont s pognucem nad mocnim
bijednim,strasnim,jadnim,uzasnim ...
Ispucavajuci moj zenit prema zvijezdama gdje se mnozim
dok mi srce ostaje na drugoj strani koja
je daleko sada od mene...

Moje srce je u nadiru ne bas tako pravilnom
s par iskrivljenih vijuga s tacnim odredistem.
Ja...

Odrediti me jedino poznajes Ti.
Tebi vjerujem.
Tebe osjecam.

• 3Ovo se svidja korisnicima: Neprimetna, janamandres, Sr.Stat.
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Stotine godina,ni jave niti sna

Odlezao sam usamljenost godina u krevetu od snova
gdje se otvarala zelja da se svakim novim jutrom budim,
sluteci novu nadu sto ce dokoracati iz nedodije do dlanova
gdje cu je uzeti i zavuci pod oblake moga jastuka...

Pozivam svjetlost da dopre do mog prozora,otvaram joj se
kao svaki mladolik san na borama od godina i ceznje da umirim,
poglede uprete u nebeski svod i da pronadem svoj sjaj
u udaljenosti izmedu polarne svjetlosti i dalekog istoka.

Kao prolaznik u vanvremenu koracajuci od kraja ka pocetku
stvaranja novih stupova gdje viorim kao zastava na cik jutra,
razapeta u nadanju da ce smjer biti jednom ispravan i da ce dah
novog prolaznika zastati i pronaci svoje divljenje,u meni i ja u njemu.

Dok iz neprocjenjive ceznje nastaje ovo djelovanje prema tebi
gdje cijenim i prilazim i dajem sve na nepovrat godinama nadanja,
ja sam slobodan u sebi kroz tebe,da ne trazim vise niti bolje
od samog onog sto mi tvoja rijec moze reci i tvoje srce predati.

Nemocan sam na svu snagu muskarca pod tvojim dlanovima
gdje lomis sve jacine na koje bi se hrabro borio s suparnikom,
tvoja ruka nosi kormilo mog broda i lomi valove i burne noci
ploveci prema zvijezdi sto je moja vodilja,za starost i godine vjecne.

Mogao sam i nestati i zavuci se pod kamenje i crnu zemlju
nikada ne znajuci da ovo postoji u dahu zivota jednog, ovog barem,
mogao sam ziv umrijeti i ostati osakacen za jednu ljubav i trajanje
gdje nikada ne bi imao povod da budem,znajuci da ces biti vjecna.

Jesam li stigao na konacno odrediste svih potrosenih godina
gdje ce mi tijelo da dobije boju i pogled vedrinom da obaspe,
sva polja i listopadne sume koje ce zelenilo da sire pupoljcima
rajskih cvjetova dok ih dodirujes,sasvim njezno u prolazu...

Zapisujem ovaj momenat sto nema simboliku momenata
kao vjecno konaciste mog tijela po prasnjavim cestama,
gdje ce moj mir i san da podlegne na tvom plisanom jastuku
znajuci da je nasao svoj mir da bude spokojan do spokojnosti same.

Ovdje ostajem da dovrsim spoznaju o dobroti i grijehu samom
gradeci se zajedno uz tebe dok nam minute otimaju trajanje,
samo povrsno da bi se uklopili pod rijec da smo i mi ljudi kao i svi
dok u nama je dubina koja nema kraja i koja nema vremena.

Zapecati me usnama i dovrsi ovaj pakt o nama zauvijek
i neka nasi potomci ostanu odraz naseg postojanja i zivljenja,
ja bez tebe ne umijem da postojim ljubavi moja u ovom zivotu
budi moja ja cu biti tvoje,sve to pozelis... Dok postojimo.

Odavdje vidim i najdalje svjetlo,ovaj tron je moj Bog.
Ovo je moje,Ona je moja,ovo sam ja.

Jer je ljubav najveca.
Jer je ljubav najveca.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Srce i Mozak

Zaboravljam.
Gledajuci prolaze me trnci
i umoran sam od nagona.
Spava mi se.

Ne,nikada nisam bio agresivan.
Samo sam agitator.
Podrzavajuci sve sto osjeca,
neposredno,direktno.
Kao signal bez suma,bez bruma.

I niti su opipljivi tudi prsti,
niti lica nose simbolike daha.
Medu strane rijeci zapetljan,
maternji jezik,koji nikada nisam imao.

Da li naslucujes prijatelju?
Ne razumijem ali da,naslucujem.
Odgovaram s da i klimam glavom,
potvrdujuci sto me i pita za sto
odgovor ne znam... Ne znam...

Zagusljivo je i jedva podnosim.
Uprkos tome,zapalit cu da izvucem,
poslednji dio solicituda i pljunem
nad prostorijom svoje intimno,drago...
Psihologicko stanje.

Umoran sam,nista vise,nista vise.
Nista licno,zaista.

Ne podnosim pritisak kroz kidanje
poslednjih tragova slobode pod kojom,
hodam ne gurajuci nikoga po strani.
Treba mi samo malo,mali prostor i zasto
zasto mi ne dopustite... Zasto?

Ubrizgavaju me.
Doziraju svaki dio dinamicno s oprezom,
da ne prevagne i proguta me ali
dovoljno da stimulantima podsjete tacku
psihomotoricke agitacije koja izraste
poput tumora,na svaki dodir koji ne podnosim.

Hronicni tok simptoma koji dolaze
sa godinama, usvajam jer kada se pogledam,
nikada i nisam ziv za vas bio.
Moja kost je,tvrdava moja a igla je granica
preko koje me nikada,necete prevesti.

Stanje.
Prelazno.

Zazmirim i otvorim oci konacno.
Gdje pustim osmijeh na sva blijedo
umorna lica koja polukruznim pogledom,
traze smisao da izvuku profit iz uglova
koji su i njima,momentalno strani.
Zalosno,nasmijem se.

Pararelan svijet.

Sretan sam sto indirektno pogledom
dodirnem svijet kojem ne pripadam,
i osjetim sve sto nikada necu biti
potrpan u monotoni tok zivota
usvajajuci sve sto mi se nalaze direktno
s prijestolja na kojem samo prvo veliko
slovo ima manipulaciju nad ostalim mali
jedva citanim,sitnim slovima.
Struktura vam je ocajna.

I neka me,neka kasnim decenijama za koracima
svim mogucih stvari koje nazivaju dobra sutra,
i neka me da cucim u svom bescutnom svemiru
gdje mi je jedini mlijecni put kojeg pratim
trag njenog dlana kojeg ostavlja na meni.
I jedini dolaz svijetlosti osmijeh kojeg vidim
s osmijehom mojim u reflekciji njenih ociju,
dok se zadovoljstvo mjenja prema zadovoljstvima
pozitivnog osjecaja kao sto mjesec uzme sunce,
kao sto plima povuce oseku naprijed i oseka plimu ;
Nazad.

I nikada necu pregaziti da je ljubav sve
sto pokrece i najteze stvari koje ljudi,da
upravo ljudi s ocima,rukama i licem ovim
zatrpaju pod tabane gazeci svaki dio njenog
postojanja i uzimajuci samo stvar iz kojeg
je dobit prvobitna.
Infrapopulacija nad jedinkom uz jata i jata
sicusnih komaraca...
Glupani.

Umoran sam i htio sam samo reci
da tvoje odsustvo mi nudi osjecaj,
u kojem kazem nedoreceno sve si mi;
Takt koji ne posustaje.

• 1Ovo se svidja korisniku: janamandres
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Nada

Poznajem samoce,izgubljene sate
i bespuca nijema hodnike od straha,
poznajem tisine u jecaju kad pate
i prazinu srca,sve gorcine daha.

Poznajem sjecanja,rijec kada je veca
i prazne korice gdje godine su duge,
poznajem bdenje,mirise od svijeca
i izgorjele fitilje od srece od tuge.

Poznajem mostove,preduboke rijeke
i visine slavne kratke kao slovo,
poznajem vesla,sve obale daleke
i spustena sidra usidrena bolom.

Poznajem obecanja,misao kada krivuda
i istinu nevinu,prognanstvo i lazi,
poznajem covjeka na okolo i svuda
no,ne poznajem sebe;
Njega jos uvijek trazim.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Opto

Danas budi ovdje,budi samo tren
danas samo budi beskonacna.
Ja u biti dio,ja cu biti sve.

Danas biraj dodir,samo pogled nijem
danas budi sav moj kraj.
Ja cu biti dio,ja cu biti sve.

Danas pusti vijeme,sve prolaznice te
danas budi samo osmijeh.
Ja cu biti dio,ja cu biti sve.

Danas me zivi,samo tada ne mrem
danas budi beskraj.
Ja cu biti dio,ja cu biti sve.

Danas me podsjeti,na oblake na sne
danas budi samo rijec.
Ja cu biti dio,ja cu biti sve.

Danas kreni plakati,ja cuvat cu te
danas budi kisa.
Ja cu biti dio,ja cu biti sve.

Danas budi istina,volio bi te.
Danas budi,mozda sutra...
Ja cu budem dio,ja cu budem sve.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Dusan, janamandres
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Najljepsa pjesma

Najljepsa pjesma nikada nece biti
napisana kroz zivot,nasoj minuti.
Najljepsa pjesma uvijek ce se kriti
na mjestu u tebi,gdje je srce cuti.

Najljepsa pjesma nikada nece reci
carobne rijeci da ih ruka stvara
Najljepsa pjesma se ne moze steci
davno nedostizna,poput zaborava.

Najljepsa pjesma ima stihove koje,
zivotom pise samo jedno srce;
Srce tvoje i moje.
Srce moje i tvoje.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Dugo vec te cutim

Stojao je gore pod krilima neba
ogrnut tisinom izgubljenih noci,
izlomljene naravi osloboden od svega
cekao je vjeru drhtav u samoci.

Rijeci tisine obnavljao je cesto
grcaj i cemer izdvajao zbog nade,
nesvrstan u smisao trazio je mjesto
gdje mu korak teski bespomocan stade.

Sjecanja sto bude precutane dane
na momenat vatra topli uzglav plota,
konac nije vjecan da krpio bi rane
sto krvare na dodir,smisao zivota.

Obnavlja se tuga kroz dane se sije
svaki novi zavez prestane da dise,
sve dok sunce plovi srce ce da bije
u nizu novi slom ali moze on i vise.

Isparava u vjeri odvlaci ga rijeka
pruza ruke slijepo izbjegli su rti,
samo eho hladan praznina je i jeka
lakse od zivota teze i od smrti.

Polomljeni pogled slamao je odraz
purpurne su boje plavile mu oci,
sama cutnja njegova bijese veci poraz
nego prazna teznja koja nece proci.

Znam da neces doci zborio je tiho
umirem s razlogom mozda i bez njeg,
kormilo si pustam okoncan s stihom
ja sam sopstven poraz, vjecno si mi sve.

Prosuo je sebe po tamnilu neba
gdje ga vjecno cuteh u samoci gleda,
sklopi oci bolno na usnama tisina
proguta praznina zadnji moment mira.

I dalje se vide otisci od praha
gdje krocili su cesto uskladeni sati,
umrljan u tintu ljubavi i straha
gdje nestade covjek,niko nece znati.

• 2Ovo se svidja korisnicima: Dusan, janamandres
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Strah

Ne plasim se ponora,crnih dubina i onoga
sto mi zivot krije,sto mi zivot nosi.
Plasim se samo da se vise nikada,
ne zapetljam prstima u njenoj dugoj kosi.

• 2Ovo se svidja korisnicima: janamandres, Sr.Stat.
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Jesen

Jesen.
I ja stojim evo u svitanje zore ;
Pred gustom maglom u dlan se svio
da zapljusnem umom u tonulo more,
da plovim,gdje nisam nikada bio.
Sa vjetrom u rukavima u kosi,
srest cemo se,na liscu negdje bosi ...