|
Poslao: 15 Nov 2013 18:28
|
offline
- apprivoiser
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2013
- Poruke: 16
|
Samoca
Zar je toliko tiho da ne cujem se vise,
nikoga veceras nema,niti neko dise.
I kao da prolazi sve u ovo nijemo doba,
ili je samo tisinom ispletena soba ?
Ove noci sam tuzan.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2013 18:32
|
offline
- apprivoiser
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2013
- Poruke: 16
|
Mi,ljudi ...
I zapitam se :
Zasto postoje,oni sto druge ne doticu ?
Ni zeljom.
Ni igrom.
Ni rijecju.
Ni zvukom.
Zar zive da bi bili mrtvi ?
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2013 18:47
|
offline
- apprivoiser
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2013
- Poruke: 16
|
Tisina
Tiho je nocas,kao da svijet cio cuti
i predugi su sati i beskonacni minuti.
Tisina je nocas,razbacuje se svijetom
dok tiho mirujem u sebi sa planetom.
Tiho je nocas,kao da ce i da kisi.
Tiho je,tiho ...
I sam sam,od toga tisi.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2013 19:03
|
offline
- apprivoiser
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2013
- Poruke: 16
|
Slusam te
Ponekad me dan uzme sebi.
Sve je tiho.
Sve lagano se igra i upravlja njemu na volju.
I tek poneki osjecaj koji mozes,
prstom dotaci da razbije mir.
Kao kamencic u vodu.
Tonovi su cudesno neprihvatljivi,
kao iluzija prostora kojeg nikada
neces dohvatiti ...
Trudim se stopiti.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2013 19:22
|
offline
- apprivoiser
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2013
- Poruke: 16
|
Fortis
Ja sam mali.
Maleni,malecki,najmanji.
Ja mogu da se medu prste zavucem
i izmedu palca i malog prsta,
stvaram cijelo nepregledno mjesto
i da gradim slobodu i stvaram cijelinu
neranjivosti,gdje sanjas i dises.
Ja mogu da hodam po dlanovima.
Stvaram putanje i raskrsnice bez znaka,
gdje ce utabane staze da vode na drugo
mjesto uvijek,noseci kompas da se nikada
ne izgubis van prostora dok slijedis
svaku liniju,ljubavi i zivota.
Ja mogu da budem gluhonijem.
Da pogledom otvorim prozore zakovane
i na svakoj jagodici tvojoj ostavim mjesto,
gdje ce moj dah da neprestalnim tokom
da dolazi do tebe i smiruje svaki tvoj
strah u kojem trebas,vazduh i slobodu.
Ja sam mali,maleni,najmanje najmanji.
Od zelje moje,da se takav vjecno zatvoren nadem
u zidovima srca tvog.
I sve sto se rodilo nikada ga nismo pravili.
Sve sto se rodilo,rodilo se davno cekajuci dan ;
Kada ce poceti i da koraca.
Dok koraca.
Dok koraca i sam neprestalno rastem osjecajuci se
i dalje djecakom koji joj zeli,
samo biti sve,dok mu ona vec dugo jeste.
Vec dugo jeste ...
Veliki snovi.
Sami sebe ostvaruju i nad njima najmanje uticemo.
Ja nemam sna vise,ja ga nemam.
Ja ga zivim,sada zivim.
Tebe.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 15 Nov 2013 19:29
|
offline
- apprivoiser
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 10 Nov 2013
- Poruke: 16
|
Ljubav !
Kada kosti lomim,zubima ih jedem
predajem se svemu u ritmu za tebe,
pozdravljam sve i na tebi stajem
svima sam cio,samo se tebi dajem.
Reci koliko,potrebno je dati !
Reci ;
Jer ja,nikada i ne zelim stati !
Reci ;
Jer ja,nikada i ne zelim znati !
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 08 Mar 2015 19:27
|
offline
- Toccata
- Novi MyCity građanin
- Pridružio: 23 Feb 2007
- Poruke: 26
- Gde živiš: Tuzla
|
----------- [b]Napisano: 08 Mar 2015 15:21[/b] ---------
----------- [b]Napisano 08 Mar 2015 1519[/b] ---------
Eho
U cetiri zida sobe stoji neko,
umotan sjenom,talasavom,mekom.
U cetiri zida sobe stoji neko,
podsjeca na mene,negdje daleko.
U oblacju dima ispisuje se neko,
nesto bi rekao,no odlazi daleko.
Kao eho,kao eho ...
----------- [b]Dopuna 08 Mar 2015 1521[/b] ---------
Kataleja
Na tebe ce se sliti sva moj sila
od ljubavi i ceznje,bez imalo blazi
u sivilu Marta ti oduvijek si bila
moja svjetlost sto vijekovima trazih.
Kroz sve staze zapletenih aleja
u oblacima boja,mirisnih orhideja
crveno bijelu tebe,zelim Kataleja.
Ljepsoj strani,od srca zelim sretan 8. Mart
----------- [b]Dopuna: 08 Mar 2015 19:27[/b] ---------
Htio bi ..
Htio bi opisati ovaj lijep dan
izlazak sunca kako razbija san,
i njezne boje da prekriju sive
male ptice odjednom sto ozive.
Zelene travke sto migolje u blatu
macore mrsave,valjaju se po asfaltu
visibabe,kacunke sto grle se skupa
djetlica sto po starom hrastu lupa.
Ostake od snijega rasute kao mrve
saputanja djece,mozda poljubce prve
potoke sto galame kroz livade i gore
brda gola sto naizgled skrivaju more.
Rekao bi mozda i mnogo vise,bjezeci od sna
umotan u deku od zime i kise,cekajuci dan.
Kako da kazem,kad me boli muce ?
Kako da kazem,kad umro sam juce.
|
|
|
|
|
|
