zvezda u prasini...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

POLOVNA

U polupraznoj sobi,
poluraspremljen rastanak,
polupraznina boli me...
Ništa...iseljen akvarijum,
vaza sa hrizantemama,
naravno...do pola puna.
Stare čaše za vino
umotane u još starije novine.
Pola ih je već slupano,
mrlje podsjećaju na havariju.
Dnevnik u pola osam
priča o polovnim temama.
Ko o tom još večeras
da vodi računa...?

Doći ce po tebe, kažeš.
Po zidovima film se razvija
svih dana i noći, svih zakletvi,
svih stihova Prevera...
"Proći ce...", tješiš me.
I znaš da lažeš,
razotkriva te pola osmijeha,
svih mojih poraza geografija.
Ostaće polovne ploče nijeme,
i neki slani štapići, načeti,
trag mojih prstiju na tvom kaputu,
baš tu, ispod revera.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Guta me crni krug.
Parce plavog beskraja
u meni.
Kao okean pa k'o reka
sve manje je
bezi od crnog kruga
a polako
u njemu nestaje.
I lomi se
u vazduhu
poslednja izrecena zelja
u domu napustenom
rasute knjige
i nepospremljena
postelja.
Sve manje je plavog beskraja u meni.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

SENTIMENTAL MOOD

Noć se tiho rascjepljuje
na vrhovima svijeća,
odsjaji na zidu titraju,
zlatnožuti, crveni,
sjenke, igra luda...
Ništa te u meni
ne zacjeljuje,
prazninu radja
praznina veća.
Sve želje zalutale
iste puteve biraju...
i što te manje ima u meni
sve više ima te okolo, svuda.

Tvoji se poljupci u vinu rumene,
zaljubljen pogled izaziva
sa slike iz nekog parka.
Džez sa radija tišinu drobi,
iz svakog zvuka
tvoj glas mi šapuće...
Ništa ti više ne treba od mene,
sve što je bilo,
i to si zgazila...
svaki poljubac, oproštaj
svaka zakletva varka.
Umire sve u ovoj sobi,
umire i praznina,
umire moje naručje...

Dopuna: 27 Sep 2008 17:08

Gdje si...?
dan se otvorio pred nama
kao knjiga...dva su je slijepca
za jednog očajnika pisala,
gdje si...? vapaj što umire na usnama,
nemoć što jezik lijepi za nepca,
pluća zaboravljaju potrebu disanja...

Gdje si...?
toliko plavetnila u prozorima,
svjetlost u mojoj tamnici bez ključa,
čekanje odjekuje kao lavež
psa izgubljenog u ulicama očaja,
gdje si...? Koga sad voliš,
ko te ujutro ima...?
I ko te jos prije svanuća
zatvara u zlatni kavez,
ko te to od mene odvaja...?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

I sad mrzim te,
valjda je to prirodna stvar.
patnja je dozvoljena,
nista nekosta,
vidanje duse je potreba,
a restoracija srca "mozda" moguca.

Zar nerece Nice
da uvek postoji neko ludilo u ljubavi,
ali uvek i neki razum u ludilu.
Neke stvari se nemogu dugo sakriti:
sunce,
mesec,
istina
i sutrasnji dan.

A svaki nivi dan podseca na juce,
uvek dodje tacno u ponoc,
kristalno jasan,
savrsen je kada stigne i obgrli mi grudi.
i kao da se nada
da sam naucio nesto od juce,
i da cu ziveti samo za danas,
sanjati samo za sutra,
i zamisli ti,
sve to u nadi da srce nece puci.
A bezobrazluka, majku mu ...........

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

ZABORAVLJENI


Svelo se sve na dva-tri grama,
na dve-tri reci,
misli otrcane,
fraze u vazduhu
i reci izlizane,
zelje neispunjene...
Svelo se sve na dva-tri sata
na ulazak i izlazak
kroz ta mala vrata,
na zdravo,na cao
kako si i gde si,
sta ima novo
i nevazne vesti.
A gde smo mi,na ljubav zaklinjani
a gde smo mi,izdani,prognani
mi smo zaboravljeni...
Svelo se sve na susret iz nehata
na tudjem polju bez druga i brata.
A gde smo mi sto smo se kleli?
A gde smo mi sto mnogo smo smeli?
Nas su vetrovi odneli...
Na lazne susrete i neiskrene price
na dva stranca sto jedno drugom slice
zar smo na to spali?
Mi sto besmo i sudbina i nada
jedno drugom vera u ljubav i brata
mi,sto smo se na vecno prijateljstvo zaklinjali.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

SVEZNALICE

Ti znaš...
ti ne gledajući vidiš
sve moje kotline,
sve praznine, sve ponore,
sve moje visove,
ti znaš.
Kao kad prebiraš
po otvorenoj knjizi,
kad prstom pokažeš
na sve sto počinje,
ti dlanom ukloniš
mrak, strah i bolove.
Ti toplo domiš
sve moje progone.
U tebi mirno je.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Znas da znam..postoje takvi dani...postoje takvi meseci i godine... a pesma mozda nije 'umetnicki' dobra,ali je nastala ...pa,recimo iz razocarenja

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Kao da te gledam
kroz mliječno,
jedva prozirno okno.
Ti sjenom svojom
sve moje stvarnosti natkriljuješ.
Poznajem te tek tren,
tek neki dan...
ja poznajem te vječno.
U moje vode ponireš
ti, kao niko, duboko...
nebo mi dotičeš bojom
preko daljine ožiljke miluješ.

Riječima ti me
ponovo vajaš,
u tebi slušam melodije
davno zaspale.
Stanice mojih vozova,
izgubljene, sad nose
tvoje ime.
Ti rascijepljeno u meni
spajaš...i želje dvije
pod tvojim vjedjama nastale.

Dopuna: 02 Okt 2008 17:52

Ja da sam znao kada ces doći
na koji peron, po kojem redu vožnje,
čekao bih te, bez sumnje.
Raspremio bih svoje besane noći
ispunio ih nadom i vjerom
i zlatom obojio ove jeseni pozne,
rastjerao bih oblake tmurne.

Ja ne bih htio bez tebe da sazrim,
da si se samo ranije najavila...
ne bih te sa bivšim ljubavima varao
oči bih prikovao za nebo i daljine
i tvoju putanju u njima utkanu.
Čekao bih te, doma i ruku praznih
da bi ti u njih toplinu svoju
i ruku svoju stavila.
Nikome ne bih dušu otvarao,
i ni sa kim ne bih dijelio
svoje istine.
Čekao bih tebe da dodjes
i cijeli svijet mi pružiš na dlanu.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

KAO...


Kao crni kriz
na uzglavlju,
kao nebo bez svetlosti,
kao noc,
kao tama,
kao slavski kolac,
bez gostiju,bez radosti,
bez porodice,
kao porok,
kao izgubljeno,
kao neverovanje,
kao usud,
kao ruke bez deteta,
dete bez roditelja,
kao noz u zili kucavici,
kao sudbina,
kao neko drugi
a opet ja,
kao praznina,
kao maska,
kao zver,
kao ostavljenost,
kao sve sto prolazi,
crne reke...
kao...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Molitve mi cuj,
ranjena sliko,
zivote otrgnuti
iz bolnih nedara;
zmije nicu iz svakog kamena
od kad oci tvoje
su otisle,
od kad zagrljaja tvoga nema.
Zemlja mi se rasula...
Ime mi se gasi
u crnom umu
izbledelih godina...
Rano moja,
jedino si ti ostala
da bolis,kao po navici.
Cuj me,ranjena sliko,
zivote otrgnuti
iz nestalog srca,
utehu mi pruzi
kad vise nema radosti,
ni osmeha tvoga,
ni neba, ni sunca.