Alkoholizam je u genima

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pronađen je gen koji vinskim mušicama pomaže da razviju toleranciju na alkohol. Nazvan gen mamurnosti a kontrolira i njihovu reakciju na stres, a znanstvenici kažu da tako i mi funkcioniramo.


Tolerancija se smatra važnim faktorom u nastajanju ovisnosti, što znači da bi otkriće sličnoga gena kod ljudi moglo voditi u pronalazak lijeka za alkoholizam ili za njegovo sprečavanje.

Oktriće o vezi između tolerancije na alkohol i stresa možda može objasniti i zašto neku ljudi pod očitim stresom mogu popiti puno više alkohola za isto pijanstvo kao opušteni čovjek.

A veće količine alkohola izlažu čovjeka većem riziku da postane ovisan.

Ulrike Heberlein s kalifornijskog Sveučilišta u San Franciscu i Henrike Scholz sa Sveučilišta u Würzburgu izložile su vinske mušice etanolskim isparavanjima.

Mušice su bile u cijevi s nekoliko platformi i intoksicirane su se ponašale slično pijanim budalastim ljudima: imale su probelma s koordinacijom i održavanjem smjera pa su ispadale s platformi te su ubrzo pale u dubok san na dnu cijevi.

Vinskim mušica je trebalo oko 20 minuta da dođu k sebi.

Nakon četiri sata oporavka, ista Drosophila melanogaster bila je ponovno izložena djelovanju alkohola.

Već tada, mušice su razvile određenu toleranciju prema alkoholu te im je nakon ponovljenog pijanstva trebalo 28 minuta, prije nego su se probudile na dnu cijevi.

No, mušicama s defektnim genom mamurnosti i dalje je trebalo 20 minuta da se otrijezne, tj. nisu razvile naviku.

Istaživačice je tada zanimalo kako je regairao gen za stres, s obzirom da je kod ljudi očita veza između stresa i količine konzumiranog alokohola.

Reakcija na stres bila je proučavana na novom roju mušica s funkcionalnim genom mamurnosti tako što su 30 minuta bile zagrijavane na 37 °C.

Četiri sata kasnije bile su izložene alkoholu i unatoč tome što je to bilo njihovo prvo pijanstvo, pokazale su visoku toleranciju – prosječno im je trebalo 29,5 minuta prije otrežnjenja.

No, isto povećanje tolerancije nije primjećeno kod istog postupka s mušicama bez funkcionalnog gena mamurnosti.

"Postoji sve više dokaza da stres utječe na ovisničko ponašanje kod sisavaca. Naša studija dokazuje da je to evolucijska činjenica", tvrde Heberlein i Scholz.

"Ovo pomaže da se definira uloga stresa u ovisnostima", kaže Leslie Morrow iz Centra Bowles za alkoholne studije Sveučilišta Sjeverna Karolina.

"Najvažnije je otrkiće da stres može izazvati toleranciju na alkohol iako osoba nikad nije okusila ni kap. A ta povećana tolerancija znači da osoba može piti i piti prije nego se opije, što je izlaže riziku da će završiti kao ovisnik."

"Vjerojatno postoje ljudi kod kojih je previše izražen ljudski ekvivalent gena mamurnosti i oni su izloženi povećanom riziku da će razviti ovisničke sklonosti", dodaje Morrow.

Paula Hoffman, koja proučava toleranciju na alkohol na Sveučilištu Colorado, slaže se da ljudi vjerojatno imaju svoju verziju gena mamurnosti.

Ona kaže da se kod miševa taj gen uključuje kad im se dâ alkohol, iako nitko ne zna zašto. "Lijepo je vidjeti da je ista stvar zajednička mnogim organizmima", kaže ona.

Gen mamurnosti je već drugi otkriveni gen odgovoran za toleranciju prema etanolu.

Prije pet godina je tim Ulrike Heberlein otkrio da je gen za neurotransmiter oktopamin, koji pomaže vinskim mušicama da zapamte iskustva nakon kojih su bivale nagrađene. također odogvoran.

Mušice koje nemaju oba ta gena gotovo da ne mogu razviti naviku na alkohol i oni bi i kod ljudi trebali olakšati otkrivanje osoba sklonijih alkoholnoj ovisnosti.

"Kranji cilj", kaže Heberlein, "je pronaći potencijalne mete za liječenje alkoholizma medikamentima. Jednom kada ćemo razumjeti kako radi navikavanje, tada ćemo na to moći djelovati i farmakološki".



www.iskon.hr

Dopuna: 16 Okt 2005 5:51

Žene i alkoholizam
Nemački istraživači su pokazali da žene brže postaju zavisne od alkohola i brže se javljaju teški simptomi u odnosu na muškarce.

Studija, urađena na Univerzitetu Hajdelberg i objavljena u magazinu Alkoholizam, pokazuje da se kod žena koje konzumiraju alkohol ranije javljaju depresija, kao i oboljenja srca i jetre.

Karl Mann, vođa istražicačkog tima, kaže da žene kasnije počinju da piju i konzumiraju manje količine alkohola što je i verovatno razlog što su oboljenja izazvana alkoholom u žena ređa. Ipak, postoje dokazi da žene mnogo brže razvijaju zavisnost prema alkoholu i brže dolazi do pojave komplikacija.

To najverovatnije sugeriše da su žene podložnije hroničnom konzumiranju alkohola.

prevela M. Marinković

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Iako nije poznato kako točno alkohol djeluje na kosti, istraživanja su pokazala da utječe na razvoj i funkciju osteoblasta, stanica koje grade i održavaju koštano tkivo, tako što ih blokira.

Studija što su je nedavno proveli Dennis Chakkalakal i kolege iz Medicinskog kliničkog centra Omaha u Nebraski pokazuje na koji način teški alkoholizam, osim na mnoge organe, utječe i na gubitak koštane mase, na veći rizik od prijeloma i sporije zacjeljivanje fraktura kostiju.

Iako zasad nije poznat točan mehanizam djelovanja alkohola na kosti, istraživanja na ljudima, životinjama i staničnim kulturama pokazala su da alkohol utječe na razvoj i funkciju osteoblasta, stanica koje grade i održavaju koštano tkivo.

Članak o tomu objavljen je u prosinačkom broju časopisa Alcoholism.

Ustanovljeno je da alkohol utječe na osteoblaste ovisno o dozi, pa se rizik povećava s količinom i kroničnim uzimanjem alkohola.

Kosti se izgrađuju tijekom cijelog života, a postoje stanice koje razgrađuju koštano tkivo - osteoklasti i stanice koje ga grade - osteoblasti.

Čini se da alkohol inhibira normalno stvaranje novog koštanog tkiva pa dugoročno nastaje osteopenija, stanje razrijeđenog koštanog tkiva, koje povećava rizik od prijeloma.

iskon

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

zato ja nikad skoro ne popijem... dve nedelje mi treba da popijem jednu casu vina, a kamoli nesto jace...
samo mi je bacardy breezer slabost... !
ne valja bre ljudi da se pije,... hic, evo pogledajte mene, hic.... potpuno zdrava i ni jedna.... hic.... kap alkohola nema u meni.... (me/ pada u komu sa jakim tupim zvukom, koji proizvodi udar moje glave o sto! )

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Pa normalno,posto se povecava i mogucnost da padnes!

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Koliko se pije u svetu i kod nas?

Reč "alkohol" je arapskog porekla: "al-kohl" znači "vrlo fin". Ali, ovaj "fini" proizvod prati stalna opasnost od balansiranja na granici između "umerenog" konzumiranja i prave bolesti.

Izvor: Zdrav život

Vino i pivo se zakonski ne smatraju alkoholom, već hranom. Mi se danas ponosimo tonama popijenog alkohola u Guči, u Beogradu pravimo festival piva i od toga želimo da napravimo nacionalni brend. Da li će se neko setiti da napravi festival jabuke, maline, kupine, borovnice ili koprive?

Da li tolerišemo pred svojim očima jedan od najvećih narkotika, koji se može slobodno naći na svakom koraku? Iako možda umerena upotreba alkohola može imati neke koristi po zdravlje, mnogi smatraju da bi alkohol trebalo proglasiti drogom i da je njegovo pogubno dejstvo, kako na pojedinca, tako i na porodicu, pa onda i na društvo u celini, ogromno.

Svima nam je veoma bliska atmosfera koja se često ponavlja u našem društvenom okruženju, počev od onih nevinih igara roditelja, koji kite penom od piva svoju malu decu ili im prinose rakiju pod nos, do situacija kada se zajedno sa njima nazdravlja. Tako odmalena alkohol prihvatamo kao nešto ritualno, normalno i prihvatljivo. Kasnije, kada ta deca odrastu, alkoholom dokazuju svoju muškost i zrelost, a svako svoju tugu može, kad god poželi, da utopi u alkoholu.

Kao posledicu imamo i "krvave srpske drumove" koji su slika naše stvarnosti i "muškarčina" koje piju, a zatim neodgovornom vožnjom i divljanjem ubijaju, dok se vino i pivo zakonski ne smatraju alkoholom, već hranom i mogu da se reklamiraju. Poplava reklama za pivo na TV-u odgovara tržišnom i marketinškom principu slobodnog oglašavanja, kojim se ponosi moderno društvo. Ima li ovakva "modernost" veze sa odgovornom vladom i društvom koje brine za mentalno i fizičko zdravlje svojih građana?

Istorija alkohola

Zabrana reklamiranja pomaže

Prema podacima iz 2000. godine (SZO), zemlje OEBS-a koje su zabranile reklamiranje alkoholnih pića imaju 16 posto manje konzumiranje alkohola i 23 posto niži broj saobraćajnih nesreća, nego zemlje u kojima je reklamiranje dopušteno. Istraživanje je pokazalo da samo pet minuta dodatnog gledanja televizijskih reklama za alkoholna pića znači dnevno povećanje unosa alkohola od pet grama.

Pronađeni ćupovi sa pivom iz starijeg kamenog doba govore nam da su fermentisana alkoholna pića postojala još u neolitskom periodu (oko 10 000 godina pre Hrista). Prva alkoholna pića su se najverovatnije pravila od bobičastog voća ili meda, a zna se i da je tradicija pravljenja vina i piva veoma stara. Vino i pivo su se u Sumeriji koristili u medicinske svrhe, negde 2000 godina pre Hrista. Pivo je bilo glavno alkoholno piće i u Vavilonu, dok je vino korišćeno u religioznim obredima, uz obožavanje boginja i bogova vina. I u Grčkoj i Rimu kasnije imamo bogove vina, kao što su Dionisije i Bah. Borba sa alkoholom i njegovim dejstvima i posledicama, kao i sankcionisanje opijanja, bilo je prisutno i u tim starijim društvima. Drastičan primer je i slučaj Spartanaca pre 3000 godina, koji su po naredbi kralja odsecali noge onima koji su se opijali. U Rimskom carstvu zakonom je bilo zabranjeno pijenje alkoholnih pića mlađima od 30 godina.

Psihoaktivna droga

Danas se alkohol, zajedno sa duvanom, smatra, iako nije zvanično proglašen, društveno i zdravstveno najopasnijom "drogom", puno opasnijom od inkriminisanih "teških" droga. Alkoholizam predstavlja čestu i stalnu upotrebu alkoholnih pića, do koje dolazi zbog nastale fiziološke i psihološke zavisnosti organizma. Definicija alkoholičara Svetske zdravstvene organizacije glasi: ”Alkoholičarem se smatra osoba koja duže i prekomerno pije alkoholna pića i kod koje se razvila zavisnost od alkohola i koja pokazuje poremećaje ponašanja, usled čega dolazi do narušavanja duševnog i telesnog zdravlja”.

Neumitne zdravstvene posledice

Kao i u slučaju duvana, preterano konzumiranje alkohola ima posledice na duži rok i zato većina jednostavno ne veruje u nešto što će doći kroz nekoliko godina. Zato se alkohol i duvan obično ostavljaju tek kad se oseti da je vrag odneo šalu, kada se ljudi potpuno razbole i kada imaju ozbiljne probleme. Međutim, za razliku od duvana, alkohol može da ima i trenutne efekte opasne po zdravlje i život. Kada se pretera sa pijenjem, piće se pretvara u ubitačni otrov. “Teško pijenje” je model pijenja koji prevazilazi neke standarde umerenog pijenja i obično se definiše kao tri pića dnevno ili pet pića u nekoj prilici jednom nedeljno. Naročito je visok procenat (među populacijom koja konzumira alkohol) onih koji su u grupi "teško pijenje": u Kolumbiji ( 52,4% muškarci, 21% žene), Gruziji (50,1% m.), Češkoj (25,7% m.), Nigeriji (27,8% m. i 36,1% ž.), u Velkoj Britaniji (39% m. i 42% ž.). Nivo alkoholne zavisnosti, pre svega među muškom populacijom, veoma je veliki u Južnoj Africi (27,6%), Poljskoj (23,3%), Peruu (17,8%), Brazilu (17,1%), Francuskoj (13,3%) itd.

Kod nas

Istraživanja kod nas, a i u svetu, su pokazala da većina proba alkohol zato što to rade i ostali u društvu, veliki deo iz radoznalosti, jedan deo iz “bedaka” ili zato što ih opušta. Kod nas je upotreba alkohola socijalno prihvaćen oblik ponašanja, odnosno model ponašanja, koji se široko toleriše, čak i podržava, kako u samoj porodici, tako i u celom društu. Mladi lako preuzimaju te modele. Pije se na zabavama, sastancima, proslavama, nekome u čast, ali i u žalosti. Stručnjaci tvrde da se kod nas prvi ozbiljniji kontakti s alkoholom dešavaju između 12. i 15. godine, gde su najčešći model ponašanja - roditelji. Alkohol, pare, sportska navijačka (ne)kultura kao način dokazivanja, reklame, tranzicija, socijalna kriza vrednosti i sistema, ekonomija takmičenja, opstanak, gubitak sigurnosti, otuđenje – to je jedan kovitlac u kojem se gubi smisao života. Nije stoga čudno što pojedinci vremenom izgube kontrolu i postaju bolesnici – zavisnici od alkohola. Društvo mora da osmisli i ponudi alternative koje će voditi ka duhovnom i fizičkom zdravlju.

Ko ne voli alkohol – nije normalan?!!

U Srbiji je postalo uobičajeno opijanje na maturskim večerima, ekskurzijama, uobičajene su slike srednjoškolaca koji sa flašama piva (koje se sada pakuje i u plastičnim ambalažama od 2 litra) tumaraju ispred prodavnica ili u parkovima, da ne govorimo još o konzumiranju alkohola u vreme fudbalskih utakmica (jedna od navijačkih pesama je i pesma “Alkohol, alkohol, to je prava stvar, ko ne voli alkohol nije normalan”; ili čak popularne muzičke grupe imaju pesme sa naslovima kao što je “Ja volim pivo!” i slično.

Četvrtinu smrtnih slučajeva mladih izaziva alkohol!

U svetu se procenjuje (Globalni izveštaj o alkoholu, SZO 2004.) da je alkohol uzrok 4% svih bolesti, a doprinosi velikom broju smrtnih slučajeva i obolevanja u sličnoj meri kao duvan i hipertenzija. Postoji uzročna veza između konzumiranja alkohola i više od 60 tipova bolesti (npr. rak dojke ili oštećenje ploda ukoliko se pije u trudnoći, ciroza jetre) i povreda, uključujući saobraćajne nesreće, samoubistva, kriminal, nasilje u porodici i nasilje uopšte. Čak pet posto svih smrtnih slučajeva mladih ljudi, između 15 i 29 godina, zabeleženih 1990.godine u celom svetu, pripisuje se alkoholu. U Evropi, jedan od četiri smrtna slučaja u uzrastu između 15 i 29 godina starosti povezuje se s alkoholom. Sve zajedno, oko 55 000 mladih umrlo je 1990. godine zbog konzumiranja alkohola, prema istraživanjima SZO.

Istraživao: Dragan Andrić, sociolog

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Medicina.hr
Internet





Kognitivna oštećenja i oporavak od alkoholizma


Oštećenje mozga je česta i potencijalno teška posljedica dugotrajne i intenzivne konzumacije alkohola. Čak i blago do umjereno uzimanje alkohola može štetno utjecati na kognitivne funkcije (tj. na mentalne aktivnosti koje uključuju primanje, spremanje, ponovno dozivanje i korištenje spremljenih informacija) (1).
Permanentna oštećenja kognitivnih funkcija uzrokovana kroničnim alkoholizmom mogu doprinositi slabijim radnim sposobnostima kod odraslih alkoholičara, dok kod mlađe populacije, odnosno adolescenata, mogu interferirati s učenjem i akademskim uspjesima (2).
Mali, ali značajni postotak najtežih ovisnika o alkoholu može razviti razorni, ireverzibilni oblik moždanog oštećenja, poznatiji kao Wernicke-Korsakoff sindrom, poremećaj u kojemu bolesnik nije sposoban pamtiti novije informacije više od nekoliko sekundi (3).

Kognitivno oštećenje isto tako može zaustaviti oporavak od alkoholizama, iako istraživanja nisu do sada dokazala takvu tvrdnju. Npr., Morgenstern i Bates (4) proučavali su da li nedostaci u sposobnostima učenja i planiranja kod bolesnika - temeljnim strategijama liječenja - utječu na oporavak od alkoholizma. Našli su da oštećenje nije bio značajno pouzdan pokazatelj lošeg ishoda liječenja. S druge strane, dokazi podupiru mogućnost da oštećenje mozga, bilo da je uzrokovano zbog sadašnjeg ili bivšeg alkoholizma, može doprinijeti daljnjem razvijanju i progresiji alkoholizma (5).

Kreiranje praktičnih strategija koje bi se uhvatile u koštac sa složenom kombinacijom alkoholizma i kognitivnih oštećenja zahtjeva razumijevanje prirode kognitivnih funkcija i njihove interakcije sa strukturalnim i funkcionalnim abnormalnostima mozga.


Kognicija i alkohol

Većina alkoholičara pokazuje blagi do srednji stupanj deficijencije intelektualnih funkcija (6), zajedno sa smanjivanjem veličine mozga i lokaliziranim promjenama u aktivnosti moždanih stanica. Najčešće oštećenje moždanih funkcija kod alkoholičara uključuje vidno-prostorne i neke složenije kognitivne funkcije (7). Vidno-prostorne funkcije uključuju percipiranje i pamćenje relativnog odnosa položaja objekata u 2D i 3D dimenzijskom prostoru. Primjeri kad se koristi ova moždana funkcija uključuju vožnju automobila ili slaganje dijelova namještaja na osnovi nacrtanih instrukcija. Više i kompliciranije funkcije uključuju apstraktno razmišljanje potrebno za organiziranje plana, pokretanje procesa izvedbe radnje i promjena plana ako se to pokaže potrebno (2).

Većina alkoholičara na testovima inteligencije prolazi jednako dobro kao i ne-alkoholičari. Međutim, alkoholičari pokazuju slabije rezultate na neuropsihološkim testovima koji mjere specifične kognitivne funkcije (. Npr., alkoholičar koji je ostao apstinent nakon liječenja može ne pokazivati nikakve očite poteškoće prilikom popunjavanja uredskih formulara, zadaće koja uključuje više moždanih regija. Ipak, ista ta osoba može biti nesposobna kreirati potpuno drugačiji sustav popunjavanja podataka, što je zadaća blisko povezana s višim kognitivnim funkcijama.


Kada je više alkohola previše?

Povezanost između trajanja životnog perioda trošenja alkohola i razvijanja kognitivnih problema još nije jasna. Neki istraživači su predložili teoriju po kojoj se kognitivne mogućnosti pogoršavaju upravo proporcionalno s ozbiljnošću i trajanjem problema zlouporabe alkoholizma kod pojedinca (6, 9). Neki drugi istraživači sugerirali su da kognitivna oštećenja mogu biti dokazana samo kod osoba koje su konstantno pile 10 ili više godina (8, 10). Dugotrajni, blagi do umjereni konzumenti alkohola također upadaju u ovu kategoriju, pokazujući kognitivne deficite ekvivalentne onima pronađenim kod detoksiciranih alkoholičara (. Iako su potrebna daljnja istraživanja da bi se utvrdilo kako je konzumacija alkohola povezana s kognitivnim oštećenjima, neki su deficiti mogući čak i kod ljudi koji nisu teški alkoholičari.

Praćenje strukturalnih i funkcionalnih abnormalnosti mozga

Strukturalne i funkcionalne abnormalnosti mozga uglavnom se dijagnosticiraju neinvazivnim "imaging" tehnikama koje pružaju sliku živog mozga s minimalnim rizikom za osobu. Strukturalne "imaging" tehnike, kao što je kompjuterizirana tomografija i magnetska rezonancija, koriste se za stvaranje kompjuterizirane slike živog tkiva. Funkcionalne "imaging" tehnike, kao što je pozitronska emisijska tomografija i magnetska rezonancijska spektroskopija pružaju znanstvenicima priliku da proučavaju aktivnost stanica putem praćenja krvnog toka i energijskog metabolizma.

Strukturalne "imaging" tehnike konzistentno otkrivaju da su mozgovi alkoholičara, u usporedbi s mozgovima nealkoholičara manji i pokazuju manju gustoću tkiva (11, 12). Smanjivanje volumena mozga najočitije je u dvije regije: vanjski sloj (tj. korteks mozga) čeonog režnja, za kojeg se smatra da predstavlja središte viših mentalnih funkcija (7, 12, 13); u području malog mozga, koji je najvećim djelom odgovoran za kretanje i ravnotežu kao i za različite aspekte učenja (14). Potpora ovih rezultata dolazi od funkcionalnih "imaging" studija, koje pokazuju izmijenjenu moždanu aktivnost u cijelom korteksu i malom mozgu teških alkoholičara (15). Uz to, funkcionalne "imaging" tehnike često su dovoljno senzitivne da bi otkrile nepravilnosti prije no što mogu biti otkrivene strukturalnim "imaging" tehnikama, i čak prije no što veći kognitivni problemi sami dođu do izražaja. To znači da funkcionalni "imaging" može biti posebno koristan u otkrivanju ranih stadija propadanja kognitivnih funkcija (15).


Razumijevanje osnova kognitivnog oštećenja

Precizno mjerenje kognitivnih mogućnosti je izazov, a povezivanje tih mogućnosti s posebnim iregularnostima mozga danas jednostavno nije bilo moguće s trenutnom tehnologijom koja je na raspolaganju(16). Neslaganje rezultata različitih istraživanja navelo je stručnjake da stvore naprednije tehnike mjerenja kognitivnih funkcija. Beatty i suradnici (9) sugerirali su da rasprostranjeno (tj. difuzno) oštećenje moždanih funkcija može nastati oštećivanjem mnogostrukih područja mozga, od kojih svako regulira posebnu, ali i međusobno povezanu funkciju. Isto tako, oštećivanje mreže moždanih stanica koji sinkroniziraju ukupnu aktivnost mnogih područja može uzrokovati jednaka moždana oštećenja prije vezanih uz lokalizirana oštećenja (9).


Da li je oštećenje reverzibilno?

Određena kognitivna oštećenja uzrokovana alkoholom reverzibilna su, ali uz uvjet apstinencije (17). Nedavno detoksicirane odrasle osobe često iskazuju blag, no ipak značajan deficit u nekim kognitivnim sposobnostima, posebno u rješavanju problema, kratkotrajnom pamćenju, i vidno-prostornim sposobnostima (1. Ustrajavanjem u apstinenciji, alkoholičari u procesu rehabilitacije nastavit će s oporavkom moždanih funkcija u periodu od nekoliko mjeseci do 1 godine (19) - s poboljšanjima u radnoj memoriji, vidno-prostornom funkcioniranju, i pažnji – praćeno značajnim povećanjem u volumenu mozga, u usporedbi s liječenim alkoholičarima koji su se naknadno vratili pijenju alkohola (1.


Ponovno umrežavanje moždanih veza

Reverzibilnost funkcija povezanih s djelovanjem alkohola može također biti rezultat reorganizacije ključne moždane mreže. Neki su istraživači postavili tezu da takva reorganizacija može doprinijeti uspjehu u liječenju od alkoholizma. Koristeći napredne "imaging" tehnike, Pfefferbaum i suradnici (20) istraživali su moždanu aktivnost kognitivno oštećenog mozga alkoholičara učesnika studije, tijekom serije testova kreiranih za procjenjivanje kognitivnih funkcija. Pronašli su, da iako alkoholičari pokazuju abnormalne uzorke moždane aktivnosti, u usporedbi s kontrolnom skupinom, bili su sposobni završavati zadane zadaće jednako dobro, što nam sugerira da su moždani sustavi alkoholičara funkcionalno reorganizirani tako da su zadaće prije izvođene pomoću područja oštećenih alkoholom, sada prebačene na alternativne moždane sustave. Ovaj nalaz - da pacijenti alkoholičari s kognitivnim oštećenjima koriste različite moždane putove od osoba bez moždanih oštećenja da bi izbjegli jednake radnje - također je bila sugerirana studijom provedenom na pacijentima koji su sudjelovali u liječenju kroz 12 "koraka" (4). Funkcionalna reorganizacija mozga može biti posebna prednost kod adolescentnih alkoholičara u procesu liječenja, zbog toga što su u toj dobi njihovi mozgovi još uvijek u razvoju, odnosno mozak je još u procesu uspostavljanja "mreže" živčanih stanica (21).


Kognitivne funkcije i liječenje alkoholizma

Točna uloga koju imaju kognitivne funkcije u uspješnosti liječenja alkoholizma nije još sasvim jasna. Strukturalni i funkcijski "imaging", jednako kao i specifičniji kognitivni testovi, mogu pružiti znanstvenicima uvid u suptilnu povezanost između kognitivnih oštećenja uzrokovanih alkoholom i oporavka. U međuvremenu, neki se zaključci mogu izvući iz postojećih istraživanja koji pomažu objasniti kako kognitivne funkcije mogu utjecati na liječenje alkoholizma:

- Pretpostavlja se da kognitivna oštećenja uzrokovana alkoholom mogu utjecati na učinkovitost liječenja od alkoholizma, iako jasna veza nije postavljena. Jedna teorija kazuje da bolesnici s kognitivnim oštećenjima nisu u mogućnosti shvatiti informacije koje im se daju tijekom terapije, i stoga, ne mogu u potpunosti iskoristiti liječenje iz čega proizlazi vjerojatan neuspjeh liječenja. Drugo stajalište zasniva se na tezi da kognitivna oštećenja ne utječu direktno na uspjeh liječenja, međutim utječu na neke druge čimbenike, koji mogu doprinijeti uspjehu liječenja (22). Usredotočivanje na te čimbenike - kao što je poboljšana prehrana, prilika za uspjeh, pažljiva procjena komorbiditeta mentalnih ili medicinskih poremećaja, i/ili strategije liječenja usmjerenih na poticanja pacijenata da izađe iz dugotrajne društvene izolacije - na kraju mogu biti korisniji nego fokusiranje isključivo na oporavljanje od alkohola.
- Neke druge vrste oštećenja mozga povezanih s alkoholom mogu stvarati simptome koje sliče simptomima povezanih s oštećenjima mozga uzrokovanih alkoholom. Kliničari moraju biti svjesni da bez obzira na uzrok oštećenja, to može imati učinak na sposobnosti bolesnika sa se okoriste u potpunosti od strategija liječenja od alkoholizma.
- Kognitivno oštećenje je uglavnom najozbiljnije tijekom prvog tjedna apstinencije, što možda otežava nekim alkoholičarima usvajanja znanja i vještina na posebnim sesijama, koje su vrlo bitne stavke u mnogim programima liječenja (22, 23). Npr., jedno istraživanje pokazalo je da alkoholičari koji su testirani kratko nakon ulaska u program liječenja nisu bili u mogućnosti sjetiti se informacija vezanih uz liječenje prezentiranih na filmu kojeg su upravo gledali (4). Kako vrijeme prolazi i kao se poboljšavaju kognitivne funkcije tako i bolesnici imaju veće koristi od informacija pruženih na individualnim ili na grupnim terapijama, edukacijskim programima, i na programu odvikavanja kroz "12-koraka".


Preveo i prilagodio: Strahimir Sučić dr. med.


Reference: (1) Evert, D.L., and Oscar-Berman, M. Alcohol-related cognitive impairments: An overview of how alcoholism may affect the workings of the brain. Alcohol Health Res World 19(2):89-96, 1995. (2) Giancola, P.R., and Moss, H.B. Executive cognitive functioning in alcohol use disorders. In: Galanter, M., ed. Recent Developments in Alcoholism: Volume 14. The Consequences of Alcoholism.New York: Plenum Press, 1998. pp. 227-251. (3) Oscar-Berman, M. Severe brain dysfunction: Alcoholic Korsakoff's syndrome. Alcohol Health Res World 14(2):120-129, 1990. (4) Morgenstern, J., and Bates, M.E. Effects of executive function impairment on change processes and substance use outcomes in 12-step treatment. J Stud Alcohol 60(6)846-855, 1999. (5) Bowden, S.C.; Crews, F.T.; Bates, M.E.; et al. Neurotoxicity and neurocognitive impairments with alcohol and drug-use disorders: Potential roles in addiction and recovery. Alcohol Clin Exp Res 25(2):317-321, 2001. (6) Parsons, O.A. Neurocognitive deficits in alcoholics and social drinkers: A continuum? Alcohol Clin Exp Res 22(4):954-961, 1998. (7) Oscar-Berman, M.; Shagrin, B.; Evert, D.L.; and Epstein, C. Impairments of brain and behavior: The neurological effects of alcohol. Alcohol Health Res World 21(1):65-75, 1997. ( Parsons, O.A., and Nixon, S.J. Cognitive functioning in sober social drinkers: A review of the research since 1986. J Stud Alcohol 59(2):180-190, 1998. (9) Beatty, W.W.; Tivis, R.; Stott, H.D; Nixon, S.J.; and Parsons, O.A. Neuropsychological deficits in sober alcoholics: Influences of chronicity and recent alcohol consumption. Alcohol Clin Exp Res 24(2):149-154, 2000. (10) Eckardt, M.J.; File, S.E.; Gessa, G.L.; et al. Effects of moderate alcohol consumption on the central nervous system. Alcohol Clin Exp Res 22(5):998-1040, 1998. (11) Pfefferbaum, A.; Rosenbloom, M.; Crusan, K.; and Jernigan, T.L. Brain CT changes in alcoholics: Effects of age and alcohol consumption. Alcohol Clin Exp Res 12(1):81-87, 1988. (12) Pfefferbaum, A.; Lim, K.O.; Zipursky, R.B.; et al. Brain gray and white matter volume loss accelerates with aging in chronic alcoholics: A quantitative MRI study. Alcohol Clin Exp Res 16(6):1078-1089, 1992. (13) Lyvers, M. “Loss of control” in alcoholism and drug addiction: A neuroscientific interpretation. Exp Clin Psychopharmacol8(2):225-249, 2000. (14) Sullivan, E.V.; Rosenbloom, M.J.; Deshmukh, A.; et al. Alcohol and the cerebellum: Effects on balance, motor coordination, and cognition. Alcohol Health Res World 19(2):138-141, 1995. (15) Eberling, J.L., and Jagust, W.J. Imaging studies of aging, neurodegenerative disease, and alcoholism. Alcohol Health Res World 19(4):279-286, 1995. (16) Parsons, O.A. Determinants of cognitive deficits in alcoholics: The search continues. Clin Neuropsychologist 8(1):39-58, 1994. (17) Volkow, N.; Wang, G.J.; and Doria, J.J. Monitoring the brain’s response to alcohol with positron emission tomography. Alcohol Health Res World 19(4):296-299, 1995. (1 Sullivan, E.V.; Rosenbloom, M.J.; Lim, K.O.; and Pfefferbaum, A. Longitudinal changes in cognition, gait, and balance in abstinent and relapsed alcoholic men: Relationships to changes in brain structure. Neuropsychology 14(2):178-188, 2000a. (19) Sullivan, E.V.; Rosenbloom, M.J.; and Pfefferbaum, A. Pattern of motor and cognitive deficits in detoxified alcoholic men. Alcohol Clin Exp Res 24(5):611-621, 2000 b. (20) Pfefferbaum, A.; Desmond, J.E.; Galloway, C.; et al. Reorganization of frontal systems used by alcoholics for spatial working memory: An fMRI study. NeuroImage 13:1-14, 2001. (21) Spear, L. Modeling adolescent development and alcohol use in animals. Alcohol Res Health 24(2):115-123, 2000. (22) Allen, D.N.; Goldstein, G.; and Seaton, B.E. Cognitive rehabilitation of chronic alcohol abusers. Neuropsych Review 7(1):21-39, 1997. (23) McCrady, B.S., and Smith, D.E. Implications of cognitive impairment for the treatment of alcoholism. Alcohol Clin Exp Res 10(2):145-149, 1986.

Izvor: niaaa.nih.gov

kontakti@medicina.hr Zadnja izmjena: 14.01.2003.
© Intermed. d.o.o. 2001-03. Sva prava pridržana.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Ma palite vi sa vasim giganstskim tekstovima, pivo rulezzz!
Sala, sala... Deco, DROGA NE, PIVO NE!