ruke su mi bile slani pijesak
sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru mojih pobuda
zaronjene stijene plachu
svjetlost pochinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jucher
iza zavjese
mozhda na mom licu nadjes tragove sjeccanja
mozhda ne razumijes
ali
volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguce snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje krizheve
kao i jucher
iza zavjese
ono shto me stalno plashi zvuchi poznato
mozhda ne razumijes
ali
volim te
otkud osjeccaj da gubis pouzdano zaledje
umjetnost te chini jachom nego shto pretpostavljas
mozhda tvoja slutnja vara
mozhda umishljam
htio bi da budes sretnija
kao i jucher
iza zavjese
igrat cu pred tobom ulogu pjesnika
mozhda ne razumijes
ali
volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvishe
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti proshlo stoljecce
kao i jucher
iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
mozhda ne razumijes
ali
volim te
|