offline
- Pridružio: 21 Sep 2006
- Poruke: 188
|
PRAVI LJUBAVNICI
Pravi ljubavnici sada pod zemljom leže. Okrenuti jedno
drugome sa svim svojim stranama, drže se za ruke. Od tišine tiši.
Mi stojimo ovdje na njihovoj travi. Mi stojimo ovdje
na njihovoj travi, na ovom lišću, u ovom proljeću drhću
njihove zaustavljene želje. Pjevaju njihovi glasovi. Na
zemlji sjene, u visini ruže: što oni neće napraviti da
odagnjaju zimu, koje li sve ukrase neće upotrebiti.
Mi stojimo ovdje, a oni dom svoj pod zemljom grade.
Utišaj se, prijateljice moja, od prolaznosti oni prave
čipku i misle na nas, naše nesigurne korake. Cvijetom
koji ti u kosu stavljam oni nam kažu put. Kada počne
dolaziti noć, i mi krenemo kući, oni će nas dugo gledati.
I mahati nam zelenim rukama.
Danijel Dragojević
Dopuna: 30 Jul 2007 23:10
* * * * * * * * * *
Tama
Nakon nekog Hamleta na Lovrjencu
pitala me Melita Roko jeste li primijetili
kako neki za vrijeme predstave ne gledaju
drugo nego samo mrak oko sebe.
Nisam rekao ništa, pomislio sam sreća
što je sjedila daleko od mene,
inače bi doznala da sam jedan od tih.
Ah, gospođo začuđena, možda uvrijeđena,
kada se svjetla ugase i tišina pokaže
dotle nevidljivu tamu oko nas, među nama,
kako da je čovjek ne gleda i ne sluša?
Jedan tajni jezik s mora, okolnih brda,
dalekih otoka, bliskih zvijezda, iz grada,
jezik prije govora, kao dječji strah
dolazi, moglo bi se reći plavi,
i mi ne znamo što hoće,
stajati na ramenu, ustima, razumu,
biti gornji i donji glas, slika,
priča prije i nakon priče,
ili samo tama, tama, gušiteljica mjere,
svekoliki profil slijepog oka,
tišina nakon nekoliko milijardi pucnjeva.
O, tama, tama. Približio bih je
da mi bude ogrtač za večernju hladnoću,
udaljio bih je da me ne zaguši,
udvarao bih joj, vikao: čija si, tamo?
Luda i mudra hvata me s visinskog tornja.
Gdje smo? Kada budem mogao i budem znao
svrnut ću je na sitan kvadrat ispred,
to nesretno mjesto gdje se bez
prestanka obnavljaju porazi.
Tu budimo, ti moćna, ti svevideća,
tu časak budi svjetlo,
reci ja sam svjetlo.
* * * * * * * * * *
Lake misli
Lako je lakim mislima,
lako je i nikakvim mislima,
one dođu i prođu,
one ne dođu.
Često o njima mislim,
često ih čekam i zovem,
dođite lake misli,
dođite nikakve misli,
budite moje misli,
zajedno s drugim mislima.
Lake misli za naslov,
lake misli u knjizi,
lake misli za misli,
nikakve za pogled i spavanje,
nikakve kada budem na nebu
sa sveticama i svecima
i laganim anđelima
letio iznad oblaka.
|
