MOLITVA
Malo sunce, Bože,
Za moju dušu.
Gospode, ja sam list,
Ja sam orah,
Uplašena žaba,
Ranjeni vrabac.
Ukrali su mi sva gnezda.
Sustigle su me sve praćke.
Mali Bože, uzvisi me,
I učini da budem srećan
Poput volova sa rogovima nevinim,
Poput pasa sa očima anđeoskim,
Poput lokvanja,
Poput kamena – prijatelja.
UMORNI ČOVEK
Neko je otkidao od njega
Pomalo.
Ostavio ga obezbojenog
I potresenog.
U čudu se tražio
Ali, nije se ponovo našao.
Iz njega je narastalo zlo
Sve dok ga nije obavilo.
Umorni čovek
Prepustio se sudbini.
Dopuna: 27 Okt 2006 20:26
ELEGIJA
Jaoj, još uvek sam
Na zemlji.
Nebo je mreža:
Da prođem, ne pušta me.
Stojim i saginjem se
Daleko od vas.
Stojim i plačem,
Na dvoje se lomim.
Stojim i jecam
Zovem vas, zovem.
O, moj pretihi glas,
Kako do vas da dopre.
II
Srce je rana,
Prijatelju, što boli.
Prošao je ulicom
Čovek bolestan i bled:
Za njegove suze, duša bejaše bokal.
Vrbe su plakale
suzama teškim, metalnim:
o, njihove suze ugnezdiše se u meni
i sada me pritišću.
Na nebu su moje suze bile, male,
I jedna suza veća,
A ja nisam znao: da l' je to nebo što ogleda
Ono što je u meni, ili je to moja misao
U ogledalu?
Prijatelju, shvataš li
Ja plakati moram.
(Ežen Jonesko)
|