|
BODEŽ
Od tebe sam otišao, i svu ljubav prema tebi
Iz srca sam svoga zauvijek iščupao.
Ali, jao! Tko može prkositi svom udesu?
I ja opet, kao nekad, ludo čeznem za tobom.
Kuda god bih prolazio putem samotnim,
Ja sam znao, da zaboraviti tebe ne mogu,
Negdašnja mi čežnja uvijek pali srce
I ti si opet sa mnom, uvijek i svuda.
Tako sam te silno i duboko volio,
Da se danas, eto, u užasnu mržnju
Pretvorio moj plamen ljubavni.
I sada mi peče dušu dubokom i silnom ljubavi.
I zbog toga me, draga, ako hoćeš kori ili mi pak oprosti,
Ali na moj užas, ja sam sreo tebe:
I kao divnu ružu na grudi te htjedoh uzeti,
Al' umjesto ruže-ti bodež mi u srce usadi.
|
