|
Poznaješ li noć koja zemlji se sprema
uz mukli vjetar i kišu koja lije?
Ničije oko ne može probiti zid vremena,
noć u kojoj na nebu nijedne zvijezde nije.
Ma kako mračna bila ta noć, ima jutra;
lezi na počinak i bezbrižno spavaj do sutra.
Poznaješ li noć koja na život pada,
na posljednjoj postelji ležiš umirući,
kad je poziv vječnosti blizu kao sada
u žilama bilo kao da će pući.
Ma kako mračna bila, ta noć ima jutra;
lezi na počinak i bezbrižno spavaj do sutra.
Poznaješ li noć koja na tebe silazi
tako da uzalud tražiš spas u njoj,
noć, što poput zmija oko tebe plazi
i tisuću demona pljuje u mozak tvoj?
Plaši se takve noći i budan čekaj sutra,
Jer jedino ova noć neće imati jutra.
Ne znam ko je autor pjesme, ja sam je imala zapisanu na komadicu papira od '92, a nasla sam samo jednu stranicu sa istom pjesmom, takodje bez autora.
|
