|
Ti cvijete moj
Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna,
tebe tražih ja,
mimo tebe prođoh i pogledah na te,
duša trepnu sva.
Srce moje je tad naslutilo
tvoju tajnu moć,
srce moje je tad oćutilo
da se vedri noć.
Moja duša sva cvasti stala je
puna divnog blaga,
u sve biće mi čežnja pala je
za tobom, ti draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna ...
O, bogatstvo to je —
pomozi, pomozi mi podići.
Tiho posve nijem
Tiho, posve nijem
koračam s tom tajnom
svijetom tim,
i nitko ne zna otkuda,
i nitko ne zna zašto sjaj
duši mojoj pruža maj ...
Možda znaš tek ti,
možda znam tek ja,
možda ne znaš ti,
možda ni ja sam,
zašto, dok noć spi,
dok te napuštam,
pružam dlan u mrak
sav čeznuća pun,
neutješivog,
nerazrješivog.
Zašto u taj sat
grlio bih sve,
svakog zvao brat.
Zašto u taj sat
gore zvijezde te
nisko nada mnom,
ko veliko, slatko cvijeće
nada mnom ...
Draga, što je noć?
Što je noć i smrt?
Ja je ne poznam!
Draga, što je grijeh?
Grijeh i kajanje?
Ja ga ne poznam!
Ja poznam tek tajnu tu
i ljubav u svojoj duši,
i svu tu ljepotu božju
preda mnom
i veliko, slatko cvijeće
nada mnom.
|
