Poslao: 12 Feb 2004 20:23
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.
I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.
Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim tako©Ęe ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.
Pablo Neruda
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
Poslao: 12 Feb 2004 20:24
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
NE BUDI DALEKO OD MENE
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vedje u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
P. Neruda
|
|
|
|
Poslao: 04 Maj 2004 21:50
|
offline
- SAnja
- Google master
- Pridružio: 01 Okt 2003
- Poruke: 2383
- Gde živiš: Beograd
|
AKO ME ZABORAVIŠ Pablo Neruda
Hoću da znam
jednu stvar.
Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barčica što plove
ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja ću prestati tebe da volim
malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odlučiš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da ću toga dana,
toga časa
dići ruke
iščupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.
Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašću,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeći me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš biće u tvojim rukama
ne napuštajući moje.
|
|
|
|
Poslao: 04 Maj 2004 21:57
|
offline
- SAnja
- Google master
- Pridružio: 01 Okt 2003
- Poruke: 2383
- Gde živiš: Beograd
|
OVE NOĆI
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.
U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.
Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.
Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.
Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.
Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.
Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.
Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.
Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.
Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
|
|
|
|
Poslao: 04 Maj 2004 21:59
|
offline
- SAnja
- Google master
- Pridružio: 01 Okt 2003
- Poruke: 2383
- Gde živiš: Beograd
|
ZNAT ĆEŠ
(Pablo Neruda)
Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
|
|
|
|
Poslao: 05 Maj 2004 18:14
|
offline
- Pridružio: 05 Maj 2004
- Poruke: 126
- Gde živiš: Toronto
|
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noć klasa.
Kuda prođosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom plača.
U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporočnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:25
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Kad umrem zelim tvoje ruke na svojim ocima:
zelim svjetlo i zito tvojih ljubljenih ruku,
da me jos, jednom dirne njihova svjezina,
da osjetim njeznost sto izmjeni moju sudbinu.
Hocu da zivis dok te, uspavan, cekam,
hocu da tvoje usi i dalje slusaju vjetar,
da udises miris mora koji smo zajedno voljeli
i da nastavis hodati pijeskom kojim smo hodali.
Hocu da ono sto volim nastavi zivjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje, rascvjetana,
da bi dostigla sve sto ti ljubav moja nareduje,
da bi sjena moja prosetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:26
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Ljubavi, sada idemo kuci
gdje se ladolez uspinje stepenicama:
prije nego sto stignes vec je u tvojoj sobi
golo ljeto s nogama kozje krvi.
Nasi skitnicki poljupci obidose svijet:
Armeniju, gustu kaplju iskopana meda,
Cejlon, golubicu zelenu Yang Tse koji odvaja
drevnim strpljenjem dane od noci.
I sad se, ljubljena, vracamo morem koje sumi
ko dvije slijepe ptice nekom zidu,
gnijezdu dalekog proljeca,
jer ljubav ne moze letjeti ne zaustavljajuci se:
zidu i morskom kamenju odlaze nasi zivoti,
i nasem kraljevstvu vratise se poljupci.
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:27
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Nedostaje mi vremena da slavim tvoje vlasi.
Moram ih brojati i hvaliti jednu po jednu:
drugi ljubavnici zele zivjeti s nekim ocima,
ja zelim biti samo tvoj vlasuljar.
U Italiji su te nazivali Meduzom
zbog uvojaka i sjaja tvoje kose.
Zovem te: cupava moja i razbarusena:
i srce moje poznaje sva vrata tvoje kose.
Kada zalutas u svojoj vlastitoj kosi
ne zaboravi me, sjeti se da te ljubim,
ne dopusti da odem izgubljen bez tvojih vlasi
u svijet mracan na svim svojim putevima
sto samo sjenu poznaje i boli prolazne,
dok se sunce ne popne na toranj tvoje kose.
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:29
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Njezna je ljepotica kao da su glazba i drvo,
ahat, tkanine i zito, breskve prozracne,
podigli svoj prolazni kip.
Prema valu upravlja suprotnu svjezinu.
More kupa glatka stopala utisnuta
u oblik tek ucinjen u pesku
i sada je njegov zenstveni oganj ruze
tek mjehur na koji sunce i more nasrcu.
Jao, neka te nista ne takne do soli studeni!
Neka ni ljubav ne srusi netaknuto proljece.
O lijepa, odsjaju nerazorive pjene,
0 neka tvoji bokovi poloze u vodu
novu mjeru labuda ili zuta lopoca
i neka plovi tvoj kip po vjecnome kristalu.
|
|
|
|