|
Poslao: 26 Maj 2004 14:33
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Opora ljubavi, ljubicice okrunjena trnjem,
siprazije izmedju mnogo strasti nakostreseno,
koplje bolova i krunico gnijeva,
kojim si putem i kako posla u moju dusu?
Zasto si sunovratila svoj bolni plamen,
odjednom, izmedu hladnog lisca mog puta?
Tko ti oznaci korake koji te nose k meni?
Koji cvijet, kamen i dim pokazase moje boraviste?
Sigurno je da je drhtala stravicna noc
i zora ispunila sve vrceve svojim vinom
i sunce ucvrstilo svoju prisutnost nebesku,
dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano
sve dok, sijekuci svojim sabljama i trnjem,
u mome srcu ne otvori uzareni put.
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:42
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Danas je: sve juce propalo je
izmedju prstiju svijetla i ociju sna,
sutra ce doci zelenim koracima:
rijeku zore ne zaustavlja nitko.
Ne zaustavlja nitko rijeku tvojih ruku,
ni oci tvojih snova, ljubljena.
Ti si drhtaj vremena sto prolazi
izmedu uspravnog svjetla i tamna sunca,
i nebo sklapa nad tobom svoja krila
dizuci te i noseci prema mojim rukama
tacnom, tajnovitom miloscu:
i zato pjevam danu i mjesecu,
moru, vremenu i svim plenetama,
tvome dnevnom glasu i tvojoj nocnoj puti.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:49
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
Ti si kci mora i sesticina mazuranu,
od ciste je vode tijelo tvoje, plivacice,
kuharice, krv ti je kao ziva zemlja
i tvoje su navike zemaljske i cvjetne.
K vodi ti idu oci i podizu valove,
zemlji tvoje ruke i skace sjemenje,
tvoji duboki posjedi, u vodi i zemlji
u tebi se sjedinjuju kao zakoni gline.
Najado, tvoje tijelo sijece tirkiz
koji uskrsnuo ponovo cvijeta u kuhinji
tako da preuzimas sve ono sto postoji
i najzad spavas okruzena mojim rukama
sto od sjenovite sjene odvajaju, da bi se odmorila,
povrce, alge i trave: pjenu tvojih snova.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:50
|
offline
- Goran
- Prof.Mr.Dr.Sci. Traumatologije
- Pridružio: 05 Maj 2003
- Poruke: 9977
- Gde živiš: Singidunum
|
Ti baš voliš Pabla Nerudu. 
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 26 Maj 2004 14:51
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
ps:
sve pesme su by Pablo Neruda
ja obozavam pabla nerudu:)
*Prepravio GoranK, zbog udvajanja poruka!
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 03:48
|
offline
- offman
- Legendarni građanin
- Pridružio: 13 Avg 2003
- Poruke: 3525
|
To nije teško primjetiti. (:Wink)
Preimenovao sam temu u Pablo Neruda.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 15:54
|
offline
- Pridružio: 05 Maj 2004
- Poruke: 126
- Gde živiš: Toronto
|
I ja volim mildz!
DIVNO JE LJUBAVI ZNATI
Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplićem svoje brige
kao mreže zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti diše tako napušteno,
tražeći me uzalud, dopunjujući moja san
kao biljka što se udvostručuje u sjeni.
Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noći,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nešto ostaje i vodi nad svjetlu života
kao da je pečat sjene obilježio
vatrom svoja tajnovite stvorenja
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 15:55
|
offline
- Pridružio: 05 Maj 2004
- Poruke: 126
- Gde živiš: Toronto
|
LJUBAVI
Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noć klasa.
Kuda prođosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom plača.
U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporočnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.
Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 16:17
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
ljubavni soneti..
V
Da te ne takne noc, ni zrak, ni zora,
samo zemlja, nevinost grozdova,
jabuke što rastu i slušaju cistu vodu,
blato i smole tvog mirisnog kraja.
Od Quinchamalja gde se rodiše tvoje oci
do tvojih nogu stvorenih za me na Granici
ti si tamna glina koju poznajem:
u bokovima ti diram ponovo svu pšenicu.
Možda nisi znala, Araukanko,
i kad ti zaboravih poljupce, prije no što sam te volio,
srce se moje sjecalo tvojih usana,
i bijah poput ranjenika na cestama
sve dok nisam shvatio da sam našao,
ljubavi, svoje podrucije cjelova i vulkana.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 27 Maj 2004 16:18
|
offline
- Pridružio: 23 Apr 2003
- Poruke: 469
- Gde živiš: cardak, ni na nebu, ni na zemlji
|
XI
Gladan sam tvojih usta,tvog glasa,tvoje kose
i ulicama hodam,bez hrane i bez reci,
hleb me ne odrzava,zora me s nogu baca,
trazim u danu tecni zvuk stopala tvojih.
Gladan sam tvoga smeha neuhvatljivog,
tvojih ruku boje pomamne zitarice,
gladan sam tvojih noktiju belog kama,
hocu da ti zagrizem kozu kao nedirnut lesnik.
Hocu da pojedem munju opecenu tvojom lepotom,
tvoj ponosni nos sa odlucnoga lica
i varljivu senku tvojih trepavica.
Gladan dolazim njuskajuci sumrak,
trzeci te,trazeci tvoje srce toplo,
kao neka puma,u samoci Kitratue.
|
|
|
|
|
|
