offline
- tiringer
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 364
- Gde živiš: u jednom srcu
|
Michelangelo Buonarroti - talijanska knjizevnost
Znadem da znades...
Znadem da znades, gospodine moj,
da ja k tebi idem, da ti oblik cisti,
izblizeg vidim, ostao sam isti:
pa zasto mi onda kratis pozdrav svoj?
Al ako je nada o sanjanoj sreci
istinita ko i zudnja obecana,
nek se srusi zid podignut medj nama,
jer je skritih rana bol dvostruko veci.
Ne ljuti se na me volim li u tebi,
ono, sto volis i ti sam u sebi,
duh se za duha zna lako da zgrije.
Da bi ljudska pamet, sjaj sto ukras ti je
lijepog lica i sto na me sije,
proniknut mogla, mora umrijet prije. (Delorko)
* * *
Sekst Propercije (rimska knjizevnost)
Muze ipak postoje
On joj je davao mnogo i bio je spreman
jos vise dati, pa ipak je pohlepa nije
odvukla iz mog krila. Nisam je slomio zlatom
ni biserjem sa istoka, nego umilnim tonom
stihova mojih. Dakle, muze ipak postoje,
i one, sto iskreno ljube, Apolon cuje. (Milicevic)
* * *
Paul Valery (francuska knjizevnost)
Koraci
Tvoj korak, dijete moje sutnje,
Svet je lagan, muk ne muti,
K logu bdijenja moje slutnje
Klizi nijem i zamrznuti.
O bice divno, sveta sjeni,
Tih je korak tvoj snu blagom!
Bozi! Sve sto zelim, k meni
Dolazi s tom nogom nagom!
I ako usnom nesuvisli
Ushit zudnje da zanijemis,
Stanovniku mojih misli,
Hranu cjelova da spremis.
Ne hitaj tim njeznim cinom,
Teret sumnje nije gorak:
Cekah te u svom zicu cijelom,
Jer moje srce tvoj je korak. (Geric)
Ruben Dario (hispano-americka knjizevnost)
Sonatina
Princeza sjedi tuzna... Sto bi princeza htjela?
Uzdasi stalno bjeze na njena usta vrela,
s kojih isceznu boja, s kojih isceznu smijeh.
Na svom tronu od zlata princeza sjedi blijeda,
njen klavir nijem pociva, ni glasa vise ne da,
u vazi napustenoj umire jedan cvijet.
Trijumf pauna carskih u vrtu bojom se zari,
brbljava pratilica prica banalne stvari,
a na nozi se vrti smijesni, sareni klovn.
Princeza se ne smije, princeza ih ne slusa,
po nebu orijenta njezina slijedi dusa
nestalne iluzije leptira malenog.
Je li joj princ iz Kine mozda na pamet pao,
il onaj sto je njenu kociju zadrzao
da bi ociju njenih slatki vidio sjaj?
Ili misli na kralja s otoka toplog cvijeca,
ili se mozda vlasnika dijamanata sjeca,
ili onog sto ima Ormuzov kamen drag?
Oh, uboga princeza, rujnih usta i lica,
htjela bi biti leptir i biti lastavica
i ljestvama od svjetla do sjajnog sunca poc,
imati krila laka i letjeti bez kraja,
ljiljane pozdraviti stihom procvala maja,
ili nestati s vjetrom u morsku burnu noc.
Vise ne zeli dvore ni preslicu od srebra,
ni visoke balkone, ni skerletnoga sebra,
ni labude sto prave u vodi plavi krug.
Svi cvjetovi su tuzni u vrtu, u tisini,
lotosi sa Sjevera i istocni jasmini,
dalije sa Zapada, ruze i njihov Jug.
O uboga princeza, dva sjajna oka plava,
sva skucena od zlata i blistavih oprava,
jer kavez od mramora, u dvoru, nije raj.
A dvor velicanstveni cuvaju cuvari,
sto crnaca bdije, sto kopalja se zari,
hrt jedan sto ne spava i pregolemi zmaj.
Sapuce kuma vila: princezo, suti, suti,
sretnoga konjanika ovamo vode puti,
mac mu je za pojasom, u ruci jastreba dva,
ne zna te, al te voli i samo tebe ceka,
on je pobjednik smrti, dolazi izdaleka,
da ti zapali usne kada ti cjelov da. (Milicevic)
* * *
Victor Hugo
- Francuska knjizevnost -
Posto sam...
Posto sam pehar tvoj, jos pun, usnama tako;
Posto u tvoje ruke zaronih blijedim celom;
Posto dah blagi katkad udisao sam lako,
Dah tvoje duse, miris tamnim ovijen velom;
Posto mi bjese dano da te jos cujem reci
Rijec onu sto na srce svoj tajni melem toci;
Posto vidjeh u tuzi, posto vidjeh u sreci
Tvoja usta na mojim, a pred ocima oci;
Posto vidjeh gdje mi je nad sretnom glavom sjala
Zvijezda tvoja, avaj, uvijek maglom omotana!
Posto vidjeh gdje mi je na val zivota pala
Latica s ruze otrgnute od tvojih dana!
Ja mogu godinama sada zurnim da velim:
- Letite dalje, jer ce starenje moje stati!
Odlazite odavde s tim vasim cvijecem svelim,
Ja imam cvijet kog nitko ne moze uzabrati!
Udrite krilma, prosut necete moci njima
Tu casu tako punu iz koje sada pijem.
U meni vise plama, no u vas pepela ima!
Vise no vi zaborava, ja ljubavi krijem!
(ova mi je pesma posebno draga)
Dopuna: 24 Sep 2006 9:28
Hugo Von Hofmannstahl
Nemacka knjizevnost
Putnikova pjesma
Da nas prozdre, val se dize
Da nas zdrobi, hrid se trese,
Jato snaznih ptica stize
K nama, da nas sve odnese.
Al pod nama lezi kraj
Bezstarosnih prajezera
I s odrazom voca svih.
Mramor-lik i zdenca sjaj
Dizu se iz cvjetnih sfera.
Zemljom pirka vjetar tih.
Antonio Machado
Spanjolska knjizevnost
Prosao sam mnoge pute
Prosao sam mnoge pute,
prokrcio mnoge staze,
sto sam mora preplovio,
pristao uz sto obala.
I na svakom mjestu vidjeh
karavane pune tuge,
ohole i sjetne ljude
opijene crnim mrakom;
i pedantne zakulisne
sto gledaju, sute i misle
da su mudri, jer ne piju
rujno vino u krcmama.
Lose ljude sto prohode
ostavljajuc kuzni zadah...
I posvuda vidjeh ljude
gdje igraju i gdje plesu,
kada mogu, ili rade
svoja cetiri pedlja zemlje.
Nikad, kada negdje stignu,
ne pitaju gdje su stigli.
Kad putuju, onda jasu
na grbaci stare mazge.
Oni zurbe ne poznaju
ni u dane svecanosti.
Gdje je vina, piju vino,
gdje ga nema, vodu piju.
I ti dobri ljudi zive,
rade, sniju i prolaze,
i obicnog jednog dana
ispod zemlje otpocinu. (Milicevic)
|
