|
Reći ću ti kako se zovem
i koliko sam sretan što će šapat
tvoje nostalgije slagati mozaik mog imena
u vremenu koje smo zarobili i okovali,
dok su nam poljupci odjekivali
ovom tišinom - zvanom život.
Reći ću ti svoje ime,
nek te ispuni zaboravom i moj lik u
tvoju sjenu nek pretvori,
kao tihu većer u predvećerje dana
zvanog - dan kada sam te sreo.
Reći ću ti kako se zovem
i slobodno izgovori tu izmišljenu ćaroliju
kojom se raspoznaju gluhi,
izgovori i zaboravi ... i:
zaboravom svojim rodi me u sebi,
bez rijeći, moje ime izgovaraj:
jedino ljubavlju svojom.
Dopuna: 13 Jan 2007 12:39
Da li je istina
Idem ... i poneki korak mi pobjegne
i šta da radim - nego da slavim
što je baš taj korak - taj koji me vuće
ka tebi, ka meni, ka nama ...
Idem ... i sapletem se o raskršće
i saznam da je put pravi ili krivi
tek kad shvatim koliko sam sretan
na izabranoj stazi.
Idem ... i znajući da sanjam
ne bojim se buđenja
jer, biti budan nije ništa do -
varati snove, koketirajući sami sa sobom.
Idem ... idem i idem ...
i bitno je da ne stanem
jer život je pokret
kojim saznajem
da li je istina - da se umrijeti mora.
|
