Turgenjev

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

[TKO JE KRIV?]
Ona mi je pružila svoju nježnu, blijedu ruku... a ja sam je surovo i grubo odgurnuo.
Na mladom, ljupkom licu ocrtala se nedoumica; mlade dobre oči gledaju me prijekorno; čista, mlada duša ne razumije me.
- Što sam skrivila? – šapću njene usne.
- Što si skrivila? – Ni najsvjetliji anđeo s najsjajnijih visina nebeskih nije nedužniji od tebe.
Pa ipak, nanijela si mi veliku krivicu. Želiš li doznati za tu tešku krivicu koju ti ne možeš shvatiti, a ja nisam kadar da ti objasnim?
Evo je:
Ti si – mladost, ja – starost.



Dopuna: 24 Feb 2007 23:24

[KRSTARIO SAM GOROM, DOLOM]
Krstario sam gorom, dolom, niz bistre rijeke, uz vrleti,
I što god vidjeh naokolo, sve me samo jednog sjeti:
Ta ja sam voljen, voljen bio! Sve drugo sam zaboravio.

Nada mnom nebo jasne boje, šum lišća i živ cvrkut ptica,
Oblačići se žustri roje i plove nekud hrlimice.
Sve naokolo puno sreće, Al je srce moje neće.

I mene nose, nose vali, široki kao vali mora;
Tišina mi svu dušu zali svrh radosti i gorkih mora...
I ja sam zbunjen; što sam htio? Ta cio svijet je moj tad bio!

O zašto nisam umro tada? I zašto živimo nas dvoje?
A dan za danom, kao sada, ne doniješe nam ništa svoje!
Pa što je slađe, milovana, od onih glupih, sretnih dana.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

U potrazi za smislom cinimo,
nazalost,mnogo besmislenog.
Mi smo obmanuti vaspitanjem
zbog kog stvari samo prolaze
kroz nase zivote,stvari koje
ne mozemo dodirivati ili osetiti.
Za trenutke koje volimo i
kojih se rado secamo,
zahvalimo sebi i onima
koji su tu zbog nas.
Cuvajmo one koji imaju smisla
za paznju,smeh i ljubav

Turgenjev

Dopuna: 26 Jun 2007 9:26

Pesma u prozi

"I pogleda oko sebe kao da nastoji dokučiti kako se može biti bez osjećaja za prirodu. Već se smrkavalo: sunce je bilo zašlo za omanji jasik udaljen oko pola vrste od perivoja: sjena u se pružala unedogled preko nepomičnih njiva. Seljak je kaskao na bijelu konjicu po tamnoj uskoj stazi uza sam jasik: lijepo se sav vidio, do zakrpe na ramenu, iako je jahao u sjeni; sasvim jasno promicale su noge konjicu. Sunčane uske zrake zavlačile u šumicu i, probijajući se kroz gustik, obasjavale jasike tako toplim svjetlom da su nalikovale na borove, a krošnje im se gotovo plavjele dok se nad njima dizalo blijedoplavo nebo tek malčice zarumenjeno večernjim crvenilom. Lastavice su visoko letjele, vjetar je bio pove zamro, zakašnjele pčele zujale su lijeno i sanjivo u cvatu jorgovana, čitav stup mušica lebdio je nad osamljenom, daleko ispruženom granom."

"Jutro je bilo krasno, svježe, šareni oblačići na lik na jaganjce isticali su se na blijedom, vedrom plavetnilu; sitna rosa popala po lišću i travi, blistala na pučini poput srebra; reklo bi se da vlažna, tamna zemlja još čuva rumeni trag zore; s neba se odasvud razlijegala pjesma ševa."

Dopuna: 26 Jun 2007 9:27

reetpetite.org.uk/teach/text5.pdf

Dopuna: 26 Jun 2007 9:31

BEZ GNIJEZDA
Što ću sa sobom? Čega da se prihvatim? Ja sam kao osamljena ptica bez gnijezda. Nakostriješena, sjedi ona na goloj suhoj grani. Odvratno joj je ostati... a kamo da poleti? I evo, ona širi krila – i hita u daljinu plahovito i ravno kao golub u strahu ped jastrebom. Neće li se negdje naći kakav zelen, udoban zakutak, neće li negdje moći, barem privremeno, saviti kakvo gnjezdašce? Ptica leti, leti i pozorno gleda u nizinu. Pred njom se prostrla žuta pustinja, nijema, nepomična, mrtva... Ptica hita, prelijeće pustinju i sve gleda u nizinu, pažljivo i sjetno. Pod njom se proteglo more, žuto, mrtvo, kao pustinja, Ono doduše šumi i talasa se, ali u neprestanoj tutnjavi, u jednoličnu zibanju njegovih valova isto tako nema života, nigdje nema utočišta. Jadna se ptica umorila... Zamah njenih krila slabi; njen let postaje sve niži. Vinula bi se ona u nebo... ali ni u onoj bezdanoj pustoši ne može saviti gnijezdo! Naposljetku je privukla krila... i s otegnutim jecajem pala u more. Val ju je progutao... i odvaljao se dalje, šumoreći besmisleno kao i prije. A kamo ću ja? Nije li i meni vrijeme da se survam u more?

...poezija u prozi...
blog.hr/print/?id=1622073471