Gaudeamus igitur
Gaudeamus igitur,
iuvenes dum sumus;
Post iucundam iuventutem,
post molestam senectutem
nos habebit humus.
Ubi sunt, qui ante nos
in mundo fuere?
Transiere ad superos,
adiere ad inferos
ubi iam fuere.
Vita nostra brevis est,
brevi finietur.
Venit mors velociter,
rapit nos atrociter,
nemini parcetur.
Vivat academia,
vivant professores,
vivat membrum quodlibet,
vivant membra quaelibet,
semper sint in flore!
Vivant omnes virgines
faciles, famosae!
Vivant et mulieres,
tenerae, amabiles,
bonae, laboriosae!
Vivat et res publica,
Et qui illam regit,
vivat nostra civitas,
maecenatum caritas,
quae nos hic protegit!
Pereat tristitia,
pereant osores,
pereat diabolus,
quivis antiburschius
atque irrisores!
Gaudeamus, međunarodna je studentska himna. Uobičajeno se pjevaju samo strofe napisane podebljanim slovima. Druga i treća strofa sadržavaju elemente pokorničke pjesme kojoj je autor vjerojatno D. Strada (1267). Današnji oblik pjesme potječe od Ch. W. Kindlebena koji ju je izdao u knjizi Studentenlieder (1781). Melodija je prvi put objavljena 1797. godine. Uz izvorni latinski tekst nalazi se slobodni prijevod.
U VESELJU ŽIVIMO
U veselju živimo,
dok smo tako mladi;
jer kad divna mladost prođe,
pa nam kruta starost dođe
shrvaće nas jadi.
Oni, što su živjeli
od nas mnogo prije
leže već u zemlji davno ...
Neke b'jedno, neke slavno
grobni hum sad krije.
Naš taj v'jek je kratak baš,
vrlo brzo svrši,
uz to pun je tuge, muke;
smrt svud pruža gadne ruke,
da nam život skrši.
Stog' nek žive škole sve,
profesori s njima ...
Bog poživi i nas đake,
prisutne sve veseljake,
koliko nas ima!
Živile sve ženice,
nježne, zgodne, mile,
neka žive djeve mlade,
jer nam one život slade,
kao bajne vile.
Živila nam država
i naš vladar blagi,
uz to neka još zaori:
Živili nam dobrotvori
ljubljeni i dragi!
Tugu mi ne volimo;
nek je nosi vrag ...
U veselju i bez jada
nek nam kliče duša mlada
to je naše pravo!
Zdravo! Zdravo! Zdravo!
Za sve nove studente i djake
Studentska himna
|