|
Poslao: 25 Avg 2006 23:33
|
offline
- tiringer
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 364
- Gde živiš: u jednom srcu
|
* * *
Pevanje ptica u zoru
Prva je ljubav pevanje ptica u zoru
najljepsi vrt zemaljski, zavicaj neznosti tijela.
Iz nje proljece prsti, krilata bajka u prostoru
gdje modrom slutnjom drscu nebesa nevesela.
Izabra zivot, slucajno, taj brijeg okrenut moru
s dva kamena u vrijesu, u crnu so izgorjela,
I tu je dusa, tek probudjena, srela
dalekih grcanja zov kad kriknuse na obzoru
masline, tvrdi andjeli iznakazenih ruku,
i htjedose me dati svu bijelu od latica zvjezdanih,
spavacu s kog je sislo jutro. No u taj mah
preletje iznad mene sur galeb - i u luku,
sto ga opisa, srebren zaleprsa strah
do pecina mog srca vec patnjom obasjanih.
* * *
Epilog
Ja nikada necu biti
bodljikava trava
i nece me gaziti
crni razbojnici.
Sve sto sam nekoc
ovom nebu dala
vracat ce mi vrijeme
u svakoj svojoj
ptici.
Ja nikad necu biti
zgazena trava
i sustat cu jasno
da me razumiju
djeca.
Tko prodje kraj mene
bit ce radostan.
I zvono, stari gresnik,
prestat ce da brenca.
* * *
O, kasno je sada kovati zvona
za pratnju gorke sumorne svite
i plesti od zutih anemona
i potocnica blijedih kite.
Iz vatre gleda nas bezimena
dosada duse, carolija mrtva.
Samoca bjese postelja njena
a nada mucitelj i zrtva.
Al ti si znala ubrati cvijet
i nestati s njime, kao da rece:
pustite ljubav, pustite dijete!
O, ti sto nisi ni vjecan, ni svet
ljubav nam spasi, jer i ti si dijete -
kad bi to znao i htio, o svijete!
|
|
|
|
|
Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
|
|
|
Poslao: 28 Avg 2006 00:21
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
USHIT
Tvoje su oci za me
lisnata topla streha.
Nasla sam biser-kamen
u skoljci tvog osmijeha.
U grlu mi je srce,
u srcu mi je ptica.
Sva sam zvucno zrnce
bistra vecernjica.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 30 Avg 2006 21:34
|
offline
- Pridružio: 17 Jul 2005
- Poruke: 3097
- Gde živiš: "Daleko od Negdje"
|
Vidrama vjerna
Htjedoh biti vjerna vodi...
Tko ne poznaje vodu,
što nikad nije slobodna,
vodu što uzaludno traži mir?
Htjedoh biti vjerna cesti.
Ali cesta je samo početak istine.
Provjeravanje konačnosti,
ljubeći nepoznato.
Htjedoh biti vjerna stablima:
ali stabla rastu
pod paskom.
I ptice koje snivam ostavljaju me.
Sjenama što me prate
i svim stvarima koje me okružuju
obećah svoju dušu.
Tada pođoh vidrama.
Rekoh im: vas odabrah
da vam budem vjerna do smrti!
Vi ste me naučile
što je vjernost: strah
da voda ne presahne,
snaga
da se odupremo njezinoj snazi.
I gledanje
produženo do ušća rijeke,
gdje ona odlaže svoje želje
i presvlači se, da bude bezimena.
* * *
"Uvijek sam bila i uvijek cu biti
nepoznanica
u svim vasim jednadzbama"
V.P.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2006 17:58
|
offline
- Pridružio: 19 Maj 2004
- Poruke: 42
- Gde živiš: ... u dubokom ofsajdu ...
|
ROPSTVO? Da li neko ima?
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2006 20:14
|
offline
- Vanja17
- Građanin
- Pridružio: 04 Jan 2006
- Poruke: 190
|
Cuo sam da Vesna jos uvek pise. Ima li neko od vas njene novije stihove? Bas me zanima kakvi su...
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 06 Sep 2006 20:23
|
offline
- Pridružio: 07 Avg 2005
- Poruke: 400
- Gde živiš: Zemun
|
miena:
Citat:ROPSTVO? Da li neko ima?
http://www.mycity.rs/phpbb/viewtopic.php?t=36736 
***
Stablo
Rekao si: budi stablo.
I bijah stablo.
Rekao si:
budi plaha.
I ne usudih se
zatreperiti liscem.
Rekao si: budi vjerna
I ja cekah.
Onda si usutio.
A stablo je jos tu.
I ne usudi se
zatreperiti liscem.
***
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 07 Sep 2006 18:17
|
offline
- Pridružio: 19 Maj 2004
- Poruke: 42
- Gde živiš: ... u dubokom ofsajdu ...
|
@ Mylada
Hvalaaaaaaaa!!!!
Da sam ranije znala za ovaj topic, ne bi bio zatvoren, believe me..
pesma je apsolutno... sjajna..
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 10 Sep 2006 10:29
|
offline
- tiringer
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 364
- Gde živiš: u jednom srcu
|
SONET O BAJAMOVU CVIJETU
On se tek probudio, leprsavo ruzicast, u zraku
koji oko njega ispreda mirisnu zamku grana,
zelenila ponovo zdruzenog sa zorom u onu jarku
pradomovinu cvijeca, kojoj klicem Hosana
jer je za hod pcela satkana, zanesena
kao starinski prozor u sjeni modrog zvonika.
Cvijet se tek rasanio. Prva ga vidje zena
s bremenom na ledjima, na povratku iz maslinika.
Usporila je korak. Bilo je to leprsanje
ljepote starinske, zebnjom nejakom i nujnom
nalik na ruzicastih rijeci romon.
Bajamov rani cvijet je potajno vjencanje
zime s proljecem. Mozda u zovu latica, necujnom,
to stablo doziva dusi iscezli cvjetni tron.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 14 Sep 2006 11:01
|
offline
- Pridružio: 29 Sep 2005
- Poruke: 527
|
PEĆINA S IZVOROM I SVIJETOM
Jesam li sjećanje u kamenu
ili patnja koja se odmara?
K meni stižu mnogi beskućnici
koji ne čuju godišnja doba,
jer u ovoj pustari raste
samo jesan bezimen cvijet
posrednik između vas i mjeseca
i pokazuje zalutalima
tragove magarca u pijesku
a žednima raspuklinu
gdje se je stijena nekoć davno
sažalila nad putnicima.
Ovamo stižu sa četiri strane svijeta
oni koji misle da su nesretni,
i drugi podjednako ubogi
koji ne znaju što bi nazvali srećom.
Oni se napiju. Otpočinu
i krenu dalje pognuvši leđa
kao da razgovaraju sa zločincem.
A ja ostajem opet sama
i gledam sjenke kako se udaljuju
uznemirujući obzorje.
Neke od njih zaboravljam odmah
a druge pamtim. Oni me ispunjaju
tamnom čežnjom nerazjašnjivo
kao što je nejasno rastenje cvijeta
na bespuću između zemlje i neba.
I misleći na njih postajem
još više golet i još više stijena.
Sjećanje koje tješi kamen
i patnja koja ne može otpočinuti.
|
|
|
|
|
|
|
Poslao: 08 Feb 2007 01:15
|
offline
- Pridružio: 17 Jul 2005
- Poruke: 3097
- Gde živiš: "Daleko od Negdje"
|
Prijateljska zalost
Kome je stalo da imas dvadeset godina
i djetinjastu ljubav, sto tepa nocnoj kisi?
Oblaci osamljeni i uvijek malo nujni
mozda ce donijeti zemlji za krilo tisu svakidasnjicu.
Kad upalim svjetiljku vidim: cudno je zivjeti.
Ljudi prolaze zabrinuti (kao da su tu oduvijek).
I nitko ne zna zasto je nesretan onaj drugi
i kako su sve tuge slicne i svi zanosi isti.
A djeca razumiju sve. Plava su srca djetinja.
Kroz carobne sume pticji glas ih vodi.
Ah, pricat cu im kako polagano umiru stari parobrodi.
Dopuna: 08 Feb 2007 1:15
Nikad
Ne znam gdje počinje praznina mora
Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas
koji je blizu negdje rekao:
Nikad.
To je rijeka koja se više ne vraća
u svoj izvor
jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim
koji čeka u daljini.
To je cvijet koji ne silazi više
u svoj korijen
jer se ondje naselila budućnost.
Nikad.
Šumna trava neizgaženih visoravni,
snijeg na planinama
ljubičastim.
Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad
u travi sluha i vida naraslo
u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle.
Obazri se, prepoznaj svoje Nikad
po iščezlim nizinama prostrto.
I teška misao koju si zanjihao
postat će blaga, jer je kraj nje čovjek
nerazumljiv u svojoj samoći.
A kad se on pomakne u Noć
i u veliki uspavani prostor,
ispružit ćeš za njim svoje ruke
i viknuti: ne odlazi!
|
|
|
|
|
|
