|
* * *
Pedro Kalderon je rodjen 1600.godine u Madridu, umro 1681.godine.Studirao teologiju u Salamanki,ali je nije zavrsio. Neko vreme bio je i vojnik. U 50.godini se zapopio i ziveo do kraja zivota mirno, uz kraljevski dvor. Bio je plemickog roda. Branilac apsolutisticke monarhije.Ziveo u jednoj epohi kad je spanjolska drzava pod vlascu nesposobnog Filipa IV naglo pocela da propada, a Calderon je postao veliki pesnik tog propadanja.
Zivot je san- Pedro Kalderon de la Barka (1635.god.)
...
Zar to nije neka slabasna svetlost, to jadno drhtanje
ta blijeda zvijezda, koja uzdisuci
katkada sijevne, katkad zatreperi
te od nje ovo tamno boraviste
jos mracnijim se cini? Ta po sjaju
zakljuciti se moze da je ovo
tamnica mracna, koja je grobnica
zivoga lesa, jos i gore slutim,
tu covjek lezi u zverinjoj kozi,
sputan u lance...
* * *
...
Zbog onog sto znam,
zatvoren sam
u ovu kulu zacaranu,
sto ce mi onda uciniti
zbog onoga sto neznam, kad me
zbog onog sto znam, usmrtise?
I tako cojek, jadan, gladan,
umire ziv i mrtav zivi.
...
* * *
...
Ako me, dakle, ove misli
razocarenju mome vode,
i ako mi je dobro znano
da je uzitak lijepi plamen
koji ce pasti u pepeo
cim bilo kakav vjetar dune,
slijedimo ono sto je vecno,
trazimo slavu neprolaznu,
gdje sreca nikad ne pociva
i velicina gdje ne spava.
...
* * *
...
Samo sanjati vec je dosta,
jer sanjajuci spoznao sam,
da svaka sreca covjekova
nestaje kao pusti snovi.
I zato hocu da pozivim
i da u dobro iskoristim
sve dane svoje, dok mi traju,
a slabosti nam oprostite,
jer duse vrle i cestite
uvijek s veseljem oprastaju.
Dopuna: 19 Jul 2006 19:11
* * *
...
I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uzivao srecu svu.
Sta je zivot? Mahnitanje.
Sta je zivot? Puste sanje,
prazna sjena sto nas ovi.
O, malen je dar nam dan,
jer sav zivot - to je san,
a san su i sami snovi.
* * *
|
