|
|
Prakticki ih mozemo podijeliti u dvije grupe: u prvoj su oni koji su osjetili kako je to doci kod prijatelja sa svojim diskom, nakon havarije vlastitog racunala i s jezom promatrati kako ni njegovo racunalo ne prepoznaje taj disk. U drugoj su oni koji jos uvijek ne rade backup.
Kopirane podatke je najbolje maknuti od kompijutera. Ako ste ih prebacili na drugi hard disk koji se nalazi u istom stroju, strujni udar bi mogao unistiti oba diska. To ukljucuje slucajeve i prijenosnog hard diska koji je ostao zaboravljen u ladici. Ako ste ga prebacili na drugi kompijuter u lokalnoj mrezi, obojicu bi mogao poharati virus. Nemojmo zanemariti ni pozar ili kradju, opasnosti koje mogu unistiti podatke i na kompijuteru i u njegovoj neposrednoj okolini. Najjeftinije je snimati CD-ove, a manju kolicinu podataka mozete i prebacivati preko interneta.
Toliko o sigurnosti podataka, no sto mislite uciniti za sigurnost vaseg hardvera, u prvom redu mislim na Hard Disk.
Tanka linija smrti: Ovako tanka linija zauzima 2% povrsine diska ali je zbog fragmentacije podataka unisteno oko 20% podataka.
Kakav disk kupiti?
Pitanje koje svako postavlja jeste: Koji disk kupiti i koji proizvodjac je najbolji?. Na ovo se pitanje moze odgovoriti samo unatrag. Nakon nekoliko godina upotrebe, praksa pokaze koji su modeli bili nepouzdani, primjerice Western Digitalovi Caviari u drugoj polovici dvadesetih, IBM-ovi diskovi proizvedeni u Madjarskoj ili nedavno proizvedeni Fujitsu diskovi. Medjutim, u medjuvremenu je Fujitsu prestao proizvoditi 3,5-incne diskove, IBM je tvornicu iz Madjarske preselijo u Kinu, a WD-ovi Caviari ne pokazuju probleme prethodnika. Za diskove koji su sada u trgovinama, tek za koju godinu naucit cemo koliko su bili sigurni.
Procjenu otezava jos nekoliko faktora: najsofisticiraniji dio diska je glava, a na svijetu postoje samo cetiri proizvodjaca glava za diskove. Oni se izmjenjuju u saradnji sa proizvodjacima diskova, tako da razlicite serije naizgled istog diska mogu biti opremljene razlicitim glavama. Takodje, proizvodjac na osnovi internog testiranja, diskove dijeli u tri klase. Najbolji idu proizvodjacima brand-name konfiguracija, a najlosiji se nadju u OEM prodaji. Ustanoviti koje je klase vas disk prakticki je nemoguce jer je ta informacija sifrirana u serijskom broju.
Sto se tice tipa diska, stvari su puno jasnije: najsigurniju varijantu i dalje predstavljaju SCSI diskovi, no oni su i dalje osjetno skuplji. Kad sam vec kod njih upozoravam da su RAID polja u kojima se SCSI diskovi cesto koriste, vrlo problematicna za spasavanje podataka, narocito RAID 0. Ukoliko slazete RAID polje, koristite ga kao radni disk, a ne kao disk za trajnu pohranu podataka. I u svakom slucaju izbjegavajte RAID kontrolere integrirane na jeftine maticne ploce - oni su cesto uzrok problema. Uprkos tome sto su serijski ATA diskovi moderniji i omogucavaju vecu brzinu prijenosa podataka, pokazuje se da su nesto skloniji pogreskama od paralelnih ATA diskova. Razlog lezi upravo u osjetljivosti SATA konektora. Buduci da su u istoj cjenovnoj kategoriji, nije lose razmisliti o PATA disku. Racunalo mozete ubrzati na vise nacina nego sto mozete poboljsati sigurnost samog diska.
Rad u cistoj komori: uredjaji se otvaraju uz minimalnu kontaminaciju prasinom i vlagom.
Odrzavajte ga u formi!
Nakon sto ste odabrali disk, kako mu omoguciti duzi zivot?
Statistike kazu da se diskovi najvise kvare kao posljedica mehanickih pogresaka. Uglavnom su su to pogreske u proizvodnji, ali ponekad su i posljedica loseg postupanja korisnika. Izbjegavajte "ceprkanje" po disku. Lose postavljen sustav koji radi, neusporedivo je bolji od idealno postavljenog sustava koji se pokvari. Vadjenje, prespajanje i prenosenje diska izlaze ga mehanickim šokovima, temperaturnim promjenama, statickim elektricitetu, atmosferskim uticajima i ostalim "zlima".
Kod sklapanja racunala vodite racuna o kvaliteti dijelova koji dopremaju struju do diska. Za razliku od vremena AT kucista, danasnja su racunala pod naponom i kad su ugaseni pa je najvaznija komponenta - napajanje. Osim sto osigurava konstantnost napona, ono sluzi i kao zastita od strujnog udara.
Zanimljiva je i mogucnost prikljucivanja UPS-a, no tu ce vam pomoci jedino kvalitetni i skupi UPS-ovi. To vam govorim jer na trzistu postoje i jeftini UPS uredjaji, cija je svrha kod nestanka struje omoguciti korisniku jos desetak minuta rada i normalni shutdown. Oni ce ovu zadacu dobro odraditi, ali konverziju i filtriranje napona nece, tako ne pruzaju bitnu zastitu od strujnog i naponskog udara. Nakon sto ste sve postavili, preostaje nadgledati rad diska. S.M.A.R.T. sustav (Self - Monitoring, Analysis and Reporting Tehnology) koji je vec godinama standard kod izrade diskova prati detalje kao sto su temperatura, brzina okretanja osovine motora, pogreske u operacijama trazenja, citanja i pisanja itd.
Windowsi iz nekog razloga S.M.A.R.T. ne citaju, tako da cete, ako vas ti podaci zanimaju, morati instalirati mali shareware poput HDD Health. Osim sto cete biti upozoreni na pojedine promjene u radu uredjaja, program ce ustanoviti i postoji li trend pogorsanja rada, sto je pouzdan znak da se disk blizi kraju zivotnog vijeka.
Osim preko S.M.A.R.T.-a, disk je najbolje kontrolirati osluskujuci! Ako primijetite promjenu zvuka iz kucista, mozese raditi o samo nekoliko stvari. Ako CD i/ili DVD miruje, znaci da je ili neki od ventilatora promijenio zvuk, ili disk; nadajte se da je ventilator. Toliko nezeljeni "klik - klik" zvuk, u disku nastaje tako sto se head set(drzac glave) nekontrolirano pomice od jedne do druge krajnje tacke.
Gledanje u "dusu": Sa uredjajem HSTP 215 moguce je izvrsiti dubinsku dijagnostiku diska. Pritom se radi procjena stanja diska, ali ne i podataka.
Sta kad se disk pokvari???
Ako su vam podaci nestali kao posljedica neke softverske operacije(brisanje, formatiranje, mijenjanje particija), do njih vjerovatno mozete doci softverski. Sve dok se preko vasih podataka ne upisu neki drugi podaci i tako ih fizicki uniste. Zadnje pohranjeni podaci ostat ce zapisani na disku. Procijenite vrijednost nestalih podataka. Ako su izuzetno vazni, prepustite posao disk profesionalcima. Ako su pak manje vaznosti mozete ih sami krenuti popravljati. Postoje programi koji to rade jednostavno i vrlo uspjesno (npr. PC Inspector).
Podatke izgubljene kao posljedicu hardverskog problema ne mozete softverski vratiti. Postoje programi koji to tvrde da mogu, no gotovo je sigurno da u tome nece uspjeti, a mogu cak i otezati situaciju. nista ne mozete napraviti ni uz pomoc odvijaca. Ovo moze zvucati kao nepotrebni savjet, ali vjerujte da ima i takvih korisnika koji pokusavaju, zato - ne otvarajte disk!!! Prasina koja ce pasti na povrsinu diska doci ce u kontakt sa glavom i tu je kraj price. Sve i kad biste prasinu uspjeli eliminirati, vlaga iz zraka uskoro bi upropastila elektronicke komponente radjene da funkcijoniraju u sasvim suhom okruzenju.
Prastari diskovi do 1 GB su cak i mogli prezivjeti odredjeno vrijeme nakon sto ih otvorite, ali danasnja tehnologija je preosjetljiva za operacije "hirurga - amatera".
Jedan od najcescih posljedica hardverskog kvara je tzv. "head crash" - spustanje glave koja cita i pise podatke na povrsinu diska. ona, dok disk normalno funkcijonira, lebdi na vrlo tankom sloju zraka iznad ploce. Kad dodje do fizickog kontakta s plocom koja se okrece brzinom 120 okretaja u sekundi, glava doslovce "zaore". Sto takav disk duze radi (odnosno, bezuspjesno pokusava raditi), ostecenja su veca. O koliko se delikatnoj tehnologiji radi najbolje govori usporedba da je glava na disku kao mlazni avion koji leti 15 cm iznad zemlje i kamerom prebrojava vlati trave koje prolaze ispod njega.
Postoji teorija po kojoj je moguce jednostavno popraviti kvar u elektronickom upravljackom dijelu, tako sto se nabavi isti model diska, skine s njega cijeli taj sklop i zamijeni pokvarenim. Ovo je moguce, no samo u teoriji; naime, da bih drugi upravljacki sklop ispravno radijo na vasem disku, nije dovoljno da budu isti model. U ovisnosti o proizvodjacu, moraju se poklapati brojevi na naljepnicama ili nekim čipovima, a cesto ni to nije dosta. Upravljacki sklopovi s dva diska koji su izvana gledano identicni, mogu naprosto ne raditi kad se zamijene.
Gramofon ili disk?: Ako povrsina diska izgleda kao gramofonska ploca, spremite se na lose vijesti.
Sve u svemu kad se dogodi hardverski problem, a podaci nisu backupirani, preostaje vam samo odnijeti disk u neku kompaniju koja se bavi spasavanjem podataka (data recovery).
Takvih nema mnogo i usluge im nisu narocito jeftine, no ohrabruje cinjenica da dijagnostika (ustanovljenje problema i procjena troskova te uspjesnosti popravka) nije skupa.
Tekst kopiran sa (ali nisam ja autor, i ako to tvrdim u postu malo kasnije): http://www.vidilab.com/tehnologije/vise.php?id=6664
|
