offline
- dgcr
- Ugledni građanin
- Pridružio: 05 Maj 2010
- Poruke: 349
- Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska
|
Napisano: 27 Maj 2012 16:22
E izvinjavam se, bio sam odsutan potpuno sam zaboravio, drugo poglavlje je do pola gotovo, samo da nadjem svesku gde sam zapisivao desavanja, ali nastavicu
Dopuna: 13 Okt 2012 12:34
Poglavlje II
Godine 1385, Atina je ponovo objavila rat, ali dve godine posle Kristoforos je uspio uspostaviti mir. Vec godinu dana, Vizantijska vojska hara Morejom. U 1386. jedan od tri Vizantijska generala koja su napadala Moreju, je otpoceo opsadu nad Korintom (glavnim gradom Moreje), ali na srecu, douk Demetrios je stigao na vreme i pobedio douka Alekiosa od Vizantije. Alekios je zarobljen i bacen u tamnice Korinta. Vizantija je jos uvek bila jaca. Nespretni douk Gregoras, drugi general Vizantijske vojske, je takodje napao Korint u decembru 1386. ali je pobedjen i zarobljen od strane Demetriosa.
Taman kada se pripremio da napadne douka Dionisa, Moreju je napao Douk Isakios od Vizantije. U januaru 1387. dvije Vizantijske vojske su napale Korint. Douk Demetrios nije imao dovoljno ljudi, ali uz pomoc princa Manuela, najmladjeg Kristoforosovog sina, Korint je zasticen od Vizantije. Nakon bitke, Douk Gregoras se povukao sa Peloponeza. U julu 1388. princ Manuel i douk Demetrios su napali douka Dionisa. Princ Manuel je napao Dionisa sa svojiim kopljanicima sa juga, a Demetriosova vojska se sirila u krug. Dionis je bio opkoljen. Nije mogao pobeci, pa je ubijen 15. jula 1388. godine. Princ Manuel je Dionisovu glavu poslao Vizantijskom caru Iriniju u znak Morejske moci i snage. Kada je mir uspostavljen u Carigradu iste godine, car Irini je ponudio 5600 zlatnika u zamjenu za slobodu douka Alekiosa
Kristoforos je prihvatio ponudu i predao im Alekiosa. Sa novostecenim bogatstvom Kristoforos je naredio da se obnove zidine u Korintu koje su unistene tokom opsade u 1387. godini
Mir je trajao samo godinu dana, kada je Kristoforos odlucio da konacno osvoji Atinu. U avgustu 1389. godine objavio je rat Atini, i poslao svoga sina, Princa Manuela i Douka Demetriosa na Atinsku teritoriju. Nakon objavljivanja rata, Kristoforos je dobio jos 5500 zlatnika u zamjenu za drugog Vizantijskog generala. Naravno, prihvatio je zlato. U decembru 1389. godine, Morejska vojska je stigla do Atine.
Vojvoda Bero od Atine je izasao iz grada da pregovara. U Manuelovom satoru, odrzani su pregovori.
’’Prihvati mir, prinče Manuele od Moreje. Služiće objema državama.’’ – rekao je Bero
Manuel se nasmija i odgovori ’’Mislim da ne želim mir, kao ni moj otac. Prije dvadeset i tri godine, moj otac je vas molio za mir. I niste prihvatali. Kada je tvoj otac vojvoda Rejmond napao Moreju 1369. doziveo je poraz i izgubio zivot. Isto ce se desiti i tebi Bero, Vojvodo od Atine.
’’Dosta, prinče Morejski. Rat između hrišćanskih država mora prestati! Sada su Osmanlije neprijatelji koji prete Balkanu. Katolici i Pravoslavci, pravi hrišćani, uspostaviće mir na Balkanu i proširiti svoju veru!’’
Manuel se ponovo nasmija i odgovori ’’Ne Bero. Pravoslavci su pravi hrišćani, ne katolici. Kada osvojimo Atinu, mi ćemo poraziti Osmanlije i proširiti svoju kulturu i veru, a ne vi. Tako da mir, otpada.’’
Bero ljutito ustade i odgovori ’’Požalićeš, Manuele kada ti kažem. Iako me poraziš, ima mnogih koji će me osvetiti, Požalićeš!’’
Manuel i Demetrios se nasmijaše i narediše da opsada počne.
Manuel je porazio Bera i konacno osvojio Atinu. Kada se vratio u Korint, otac ga je nagradio upravom u Atini i dao mu titulu grofa Atine. Dok je sedio na prestolu u Korintu, Kristoforos se dvoumio da li da za svog naslednika postavi najstarijeg sina Georgijosa, ili najmladjeg Manuela. Teška odluka to beše. Ko li će biti bolji vladar, Manuel ili Georgijos. Obojica su zaljubljenici u rat. Georgijos je dobar politicar i general, i veoma je religiozan, dok Manuel predstavlja boljeg generala i spijuna. Nije nesto religiozan, ali ima talenta sto se tice ekonomije. Kristoforosov treci sin Isak, nema vestinu ni u cemu, sem sto pokazuje znanje u ekonomiji. Ali Kristoforosov ponos su Georgijos i Manuel.
Evo trenutne mape Balkana. Moreja je osvojila Atinu, a Osmanlije su izgubile Makedoniju koja se proglasila nezavisnom, a Car Trnova je osvojio Filipopolis. To su sve promene u zadnje 23 godine.
Dopuna: 13 Okt 2012 15:20
Poglavlje III – Morejsko-Turski rat 1402-1414
Godine 1393. izbila je pobuna u Atini, predvodjena seljakom Basilom. Manuel je naredio svojim ljudima da dočekaju pobunjenike pred zidinama Atine. U oktobru iste godine, Manuel je nemilosrdno ugusio pobunu i objesio Basila.
U 1396. obnovljene su zidine u Korintu. U međuvremenu, Manuel je u Atini izgradio mnogobrojne kovačnice. Kristoforos je sve više i više bio zadovoljan s njim. Nakon dve godine, jos jedna pobuna je izbila u Atini, ovaj put predvodjena vitezom Leom. Leo je bio ugledan vitez u Atini. Bio je katolik i nije podrzavao Manuela pa je odlucio da se pobuni protiv Morejske vlasti. Ipak, Leova vojska se vecinom sastojala od neiskusnih seljaka. Malo je ratnika bilo u vojsci, pa je Leo doziveo poraz. Godina 1402. bila je godina zalosti. Despot Kristoforos je umro. Vladao je od 1366 do 1402. Njegov naslednik je bio Manuel.
Zeljan moći, Manuel je odmah objavio rat Osmanlijama. Dok su on i douk Demetrios pljackali zemlje u severno-istocnoj Grckoj, napali su ih Paša Alp Arslan i Paša Bejazid. Manuel i Demetrios su ih porazili, ali je njihova vojska oslabljena. Nakon poraza Turaka, severno-istocnu grcku je osvojila Vizantija, a Manuelov pogled se okrenuo ka Epiru, ali je osvojen iste godine od strane Kraljevine Makedonije.
Godine 1407. Demetrios i Manuel su krenuli za Nikeju. U februari iste godine su stigli na Osmansku teritoriju i poceli pljackati i pustositi sela i dzamije. Naleteli su na Krstašku vojsku predvodjenu grogom Đovanijem od Savoja. Na sreću, krstaši nisu uspeli osvojiti Abidos, ali su zato oslabili garinzon koji je Morejska vojska lako savladala i osvojila provinciju. Kada je osvojio i provinciju Nikeju sledece godine, Manuel se oženio sa prelepom Simonis, žene iz ugledneplemićke porodice. Gradovi Nikeja i Abidos su bili prilicno nerazvijeni, pa je Manuel odlucio da ih malo unapredi nakon sto se rat sa Turcima zavrsi.
Manuel priprema svoju vojsku i maršira ka Nikomediji, koju osvaja silom, i pogled mu skreće na Sinop, glavni grad jedine pravoslavne provincije u Osmanskom carstvu. Planira da osvoji grad i sklopi mir sa nevernicima. Nakon osvajanja Nikomedije, Demetriosa napada paša Devlet, ali je poražen. Kukavica Devlet je uspio da pobegne, ali neće izbeći Manuelov gnev. Godine 1414. Sinop je pao, a Morejska vojska je dosta oslabljena. Izbila je pobuna pod vođstvom janičara Abdulaha, a i Devlet se vratio da poravna račune. Demetrios je napao Devleta, ali Abdulah je stigao i potisnuo Demetriosovu vojsku. Na svu sreću, Manuel stiže i spašava dan. Abdulah je ubijen, a Devlet zarobljen. Dobro je rekao Manuel, Devlet neće izbeći njegov gnev. Mir je sklopljen u Ankari u decembru 1414. godine. Teritorija Moreje je utrostručena.
|